"Još uvijek sam formalno trener. Međutim, radimo na mirnom raskidu ugovora. Nadam se da ćemo se razići gospodski i da neće biti problema. Oni su bili zadovoljni mojim radom, ali klub je zapao u teške financijske i organizacijske probleme. Tako smo došli do saznanja da je najbolje da se u miru raziđemo", kaže hrvatski stručnjak Marijan Vlak koji je Vasas preuzeo na posljednjem mjestu sa samo jednim osvojenim bodom, a na kraju polusezone ostavio ga u sredini tablice.
Vlak je u Mađarskoj kao doma. Trenirao je Ferencvaros, Videoton i Vasas. Poznaje tamošnji nogomet pa je usporedio hrvatsku i mađarsku ligu
"Ako bismo izostavili Dinamo, mislim da su klubovi u našoj i njihovoj ligi vrlo izjednačeni po kvaliteti. Hrvatski klubovi ne bi bili favoriti u odnosu na mađarske, jer oni imaju nekoliko vrlo kvalitetnih klubova od kojih su neki čak igrali u Ligi prvaka. U Mađarskoj su svi klubovi privatizirani. Imaju svoga vlasnika. Oni dosta ulažu u infrastrukturu klubova pa su ispred nas već po tome da se kod njih zna tko je gazda. Međutim, neki klubovi, kao Vasas u kojemu sam bio trener i koji ima stogodišnju tradiciju, imaju velikih problema s financijama."
Punih je 15 godina (1973.-1988.) branio za Dinamo, a čak u četiri navrata vodio ga je kao trener. U Maksimir je stigao iz petrinjske Mladosti, pet godina prije nego je potpisao prvi profesionalni ugovor. Kao trener bio je na klupi u onoj povijesnoj utakmici protiv Partizana u Maksimiru 1997. godine.
"Ta je utakmica bila više od nogometa. Cijela Hrvatska, pa i oni koji nisu dinamovci, živjeli su za tu utakmicu i našu pobjedu. Prvu utakmicu u Beogradu nesretno smo i nespretno izgubili, a u Maksimiru smo pokazali kvalitetu koju smo imali. Mislim da je to u Dinamovoj povijesti bila jedna od najtežih, ali istodobno i najljepših utakmica."
Može li se usporediti tu i sadašnju momčad Dinama?
"Tada se Dinamovi igrači nisu ponašali kao što se danas neki ponašaju. Teško je uspoređivati te generacije jer je Dinamo tih godina davao devet reprezentativaca. Današnji je Dinamo plasmanom u Ligu prvaka napravio veliki uspjeh. Nije sramota s normalnim rezultatom izgubiti od Reala i Lyona, ali od jednih dobiti šest, a od drugih sedam komada... To je više nego ružno. I mi smo ispadali iz Europe, ali nikada na takav način kao što je napravila ova generacija."
U Dinamu ste kao trener bili čak pet puta. Posljednji odlazak 2009. godine bio je najružniji?
"Moj zadnji odlazak iz Dinama rana je koja mi nikada neće zacijeljeti!
Zbog čega?
"Zbog načina na koji sam morao otići iz Dinama. Ni danas ne znam koji je pravi razlog. U tom trenutku nije bilo razloga. Izgubili smo onu utakmicu protiv Hajduka na Poljudu sa 2:0 u neregularnim uvjetima. Poslije smo pobijedili Zagreb u Kupu i Slaven Belupo u prvenstvu. Jednostavno, preko noći nešto se dogodilo i do današnjeg dana nitko mi nije rekao konkretan razlog. Ne bi mi bilo teško da mi je netko rekao: “Smijenili smo te zbog toga i toga!” Poslije kup-utakmice sa Zagrebom, koji smo pobijedili sa 2:0, zove me sportski direktor i kaže: “Joj, znaš, teško mi je reći, ali ti od danas nisi trener...”. Rekao sam mu: “Dobro, OK, ali reci mi razlog?”. A on meni: “Pa ne znam!” I tako je ostalo do današnjeg dana. Baš zbog toga što mi nije rečeno zašto sam smijenjen, posljednji odlazak iz Maksimira ostat će mi najteži trenutak u karijeri."
Jeste li zbog toga promijenili odnos prema svome Dinamu?
"Bez obzira na to koji ljudi bili u klubu i tko vodi klub, za mene je Dinamo uvijek moj Dinamo."
