Imenovanje Ante Čačića konačno je priznanje da je hrvatska reprezentacija igračka u rukama jednog čovjeka. Dobro, znali smo to i ranije, ali dosad smo barem na klupi Vatrenih imali ljude koji su imali, ako ne trenerski, onda barem igrački autoritet i koji su (uglavnom) bili poštovani među navijačima. Bila je reprezentacija i prijašnjih godina pod kontrolom svemoćnog vladara hrvatskog nogometa, ali smo vjerovali ili smo barem željeli vjerovati da izbornici ipak imaju koliku-toliku samostalnost pri odlučivanju.
Izvučen iz naftalina
Nakon dolaska Čačića u to će nas teško bilo tko uvjeriti. Čovjek na pragu 62. rođendana nedvojbeno je iskusan stručnjak, ali to nikako ne znači i da je kalibar za vođenje reprezentacije. Uza svo dužno poštovanje, u njegovoj je biografiji teško pronaći ozbiljniji uspjeh. Da, ima naslov prvaka s Dinamom, ali ako je to kriterij za reprezentaciju, znamo još nekoliko takvih trenera. A ne bi imao ni taj naslov da ga svemoćni vladar prije četiri godine nije izvukao iz naftalina kad su već svi zaboravili na njega.
Ante Čačić
Po čemu se to Ante Čačić zapravo razlikuje od desetaka drugih trenerskih posvuduša koje posljednja dva desetljeća krstare od jednog do drugog hrvatskog kluba? Po čemu je drugačiji od Stanka Mršića, Ilije Lončarevića, Vjekoslava Lokice, Branka Karačića, Rajka Magića, Vjerana Simunića... Niz slobodno nastavite sami. Razlika je, naravno, u samo jednoj "sitnici". Čačić se prije nekoliko godina naglo sprijateljio sa svemoćnim vladarom i otvorio si horizonte o kojima nije mogao ni sanjati. Posebno ne u razdoblju od 2007. do 2011. kada nije trenirao nikoga.
Sami sebi dovoljni
No, svemoćni je vladar u njemu prepoznao "ono nešto", instalirao ga najprije na klupu filijale Lokomotive, a ubrzo nakon toga i Dinama. Cinici su već tada govorili da je to dobar put do kormila reprezentacije, ali malo je tko ozbiljan mogao pomisliti da će se to jednog dana doista i ostvariti. E, pa taj dan je došao i sada više nema nikakve sumnje da je i hrvatska reprezentacija pretvorena u NK Filijalu.
Ogorčeni navijači u komentarima na internetu sugeriraju da više neće navijati za Hrvatsku. Takav je stav, koliko god legitiman bio, ipak preradikalan. Ali, istodobno je i indikator kako razmišlja puk i najava da mira u hrvatskom nogometu još dugo neće biti. Svemoćnog vladara i njegove brendirane satelite za to, sigurni smo, nije ni najmanje briga. Oni su sami sebi dovoljni. A ona stara i otrcana fraza da se nogomet igra zbog navijača... Ma dajte, budite ozbiljni, ti su dani davna prošlost.
