1. Započet ćemo sa čuvenom pobjedom Građanskog u Beogradu protiv BSK-a. U utakmici koja je odlučivala o prvaku te godine, tri pogotka za Purgere postigao je Lešnik, a jedan je pridodao Pleše. Uvjerljiva pobjeda 4:0 bacila je u euforiju i razgalila zagrebačke navijače koji su utakmicu u hrvatskom glavnom gradu slušali uz radijski prijenos.
Popularnost Građanskog bila je golema. Svjedoči tome i podatak da je nakon te pobjede u Beogradu čak petnaestak tisuća ljudi dočekalo igrače Građanskog na Glavnom kolodvoru odakle su ih na ramenima odnijeli na slavlje pred Sabor.
2. Još je teže zaboraviti pobjedu Dinama iz 1982. godine u Zagrebu protiv Crvene zvezde (3:0), pred šezdesetak tisuća gledatelja, u sezoni koja je Dinamu donijela naslov prvaka nakon 24 godine čekanja. Pogocima Cerina i dvaput Kranjčara Dinamo je potvrdio naslov prvaka kojeg je izborio pod vodstvom Ćire Blaževića u sezoni snova, kako su pisali nogometni kritičari.
3. Dvije godine ranije Dinamo je postigao još jedan povijesni uspjeh, osvojio je Kup u Beogradu protiv Crvene zvezde i to u dvoboju u kojem je bio posvemašnji autsajder (makar je branio prednost 2:1 iz zagrebačke utakmice). Beograđani su poveli s 1:0 da bi pred kraj utakmice Drago Dumbović sjajnim prodorom izbio pred vratara i poentirao za konačnih 1:1. Veselje Dinamovih navijača bilo je golemo i ovaj uspjeh zauzeo je posebno mjesto u Dinamovoj povijesti.
4. Još je posebniji trijumf Dinama, tadašnje Croatije protiv Partizana u kvalifikacijama za Ligu prvaka 1997. godine. Nakon što je poražen u prvoj beogradskoj utakmici, Dinamo je u uzvratu pred pedeset tisuća navijača odigrao nogometnu rapsodiju. Modri su već u prvih 25 minuta vodili 3:0 golovima Silvija Marića, Igora Cvitanovića i Marka Viduke. Stadion je bio u deliriju. Do kraja poluvremena još se jednom Marić upisao u listu strijelaca tako da se na poluvrijeme otišlo sa prednošću od četiri gola. Partizanu nije pomogao ni sudac Veissiere koji je dosudio nepostojeći jedanaesterac, no Ladić je čak dva puta zaustavljao udarce Vukičevića - najprije onaj direktni, a zatim i odbijanu loptu istog igrača. Peti pogodak postigao je Igor Cvitanović svojim drugim pogotkom.
"Sjećam se da sam tu utakmicu odigrao u transu. Nisam bio ni svjestan da sam asistirao za čak četiri pogotka, kada su mi novinari taj podatak rekli nakon utakmice mislio sam da zbijaju šalu", govorio je poslije jedan od ponajboljih igrača hrvatskog prvaka, Edin Mujčin.
5. Imao je i splitski Hajduk velikih, povijesnih pobjeda protiv srpskih klubova. Neke pobjede i danas kada se opisuju izgledaju nevjerojatne. Pogledajte ovu priču. U pretposljednjem kolu prvenstva Jugoslavije 1971. godine, Hajduk je gostovao u Beogradu kod Partizana. Bilo je jasno - tko pobijedi, taj će biti prvak. Partizan je nakon prvog poluvremena vodio čak sa 3:0. Na stadionu JNA slavlje je već počelo...
"Vjerujte mi, u svlačionici smo tijekom odmora vjerovali da možemo napraviti čudo, a čudo je bilo da smo uopće vjerovali", govorio je nakon utakmice igrač Hajduka Pero Nadoveza.
I u nastavku je Nadoveza s dva gola, a potom i Bošković s jednim, doveo Hajduk do izjednačenja. Hajduk je i dalje napadao, a stadion je zanijemio. U 85. minuti tada mlađahni Jurica Jerković postigao je pobjedonosni pogodak za Hajdukovih 3:4. Momčad je na povratku sletjela na aerodrom u Kaštelima otkud je katamaranom dovezena do splitske rive na kojoj se nakrcalo pedeset tisuća ljudi u euforičnom dočeku novih prvaka!
http://www.youtube.com/embed/eWZeeECrc2c Najspektakularnija pobjeda u povijesti Hajduka: Partizan - Hajduk 1:6
6. Hajduk u sezoni 1977/78 nije bio prvak, vodio je bitku do posljednjih minuta prvenstva s Partizanom, i ostao je kratak za treći naslov uzastopce zbog pristranog suđenja Maksimovića u zadnjem kolu pri dvoboju ljubljanske Olimpije i Partizana. Sudac je produžio utakmicu nekoliko minuta dok Partizan nije dao gol koji mu je donio naslov prvaka. No, samo četiri kola prije Hajduk je u Beogradu razvalio taj isti Partizan čak sa 6:1. Ta se utakmica drži kao najspektakularnija pobjeda u Hajdukovoj pobijesti. Trener Tomislav Ivić ispremiješao je momčad i tako posve zbunio Beograđane. Golovi su se redali kao na filmskoj traci.
"Bili smo gladni uspjeha, htjeli smo mi dati i više, no utakmica je trajala samo 90 minuta", prisjeća se jedan od junaka te pobjede Ivan Buljan.
Dva gola dali su Žungul i Đorđević, po jedan Buljan i Jerković.
7. Za kraj, prisjetit ćemo se i 1973. godine i Hajdukovog trijumfa u Kupu protiv Crvene zvezde. U prvoj utakmici na Starom placu bilo je 1:1 (Karasi, Žungul), što je beogradskoj momčadi otvaralo velike šanse pred drugi dvoboj. Sve je bilo pripremljeno za slavlje, no Hajduk je tih sezona pod Ivićem uvijek znao kako se izvući iz neugodne pozicije. Žungul i Jerković doveli su na beogradskom travnjaku Hajduk do 0:2 i sve je bilo odlučeno, tek je Panajotović u posljednjim minutama smanjio zaostatak "zvezdaša".
"Odigrali smo tako dobro da sam možda pokupio tek pokoju loptu koja je došla do mene", pričao je ushićeno tadašnji vratar Hajduka, Rizah Mešković. Da, tolika je tada bila Hajdukova dominacija.
Sve ove gore pobrojane utakmice nogometne su navijače iz Hrvatske, dakako, dovodile do ushita. Pa, ponovilo se i 22. ožujka u Zagrebu!
