Na stranu ono što je vodeći igrače prepune kvalitete umalo uprskao bivši izbornik Ante Čačić ili ono što je ispravno posložio Zlatko Dalić, činjenica jest da hrvatski nogometaši, a dokazano je to sad peti put u isto toliko pokušaja, ne rade krivi korak onda kada na to nemaju pravo. Nameće se pitanje, koje je sada nakon ovakog raspleta lako postaviti, zašto uopće drhtimo kada dođe do ovakvih situacija!?
Gledano kroz povijest, hrvatska nogometna reprezentacija u dodatnim kvalifikacijama za odlazak na svjetsku ili europsku smotru našla se, uključujući i ove srazove protiv Grčke, pet puta. Iz pozicije u koju su se sami doveli ili ih je ondje dovelo nedovoljna stručnost izbornika, u ogledima bez prava na kiks ili posrtaj, stopostotna je uspješnost Vatrenih u pokušajima da se domognu velike pozornice. Upravo kroz baraž, dakle, Hrvatska je ostvarila plasman na tri svjetske i dvije europske nogometne priredbe.
U srpnju sljedeće godine, u trenucima kada će se u Rusiji igrati polufinalna utakmica, obilježit će se točno 20 godina najvećeg rezultata hrvatskog nogometa – brončane medalje osvojene 1998. godine pod izborničkom palicom Miroslava Ćire Blaževića. Ne bi originalni Vatreni Francusku niti vidjeli da nisu uspješno riješene dodatne kvalifikacije. S druge strane centra stajala je momčad Ukrajine, a konačnih 3-1 (2-0 (Bilić, Vlaović), 1-1 (Bokšić)) bio je dvokorak koji je Hrvatsku odveo na njen prvi Mundijal i, pokazuje se i danas, do najvećeg rezultata u njenoj nogometnoj povijesti.
Miljenik baraža Hrvatska je bila i u ogledima protiv Islanda (0-0, 2-0 (Manžukić, Srna)) koji su je usmjerili prema Svjetskom prvenstvu u Brazilu, a jednake muke sa sretnim završetkom prošli su hrvatski nogometaši i kada su u pitanju plasmani na Euro u Portugalu (protiv Slovenije 1-1 (Pršo), 0-1 (Pršo)) te onom kojeg su zajedno organizirali Ukrajina i Poljska, a koji je dohvaćen u dvobojima protiv Turske (0-0, 0-3 (Olić, Mandžukić, Ćorluka)).
Sretan završetak, srećom po svakog navijača ali i sjajne generacije, viđen je i protiv Grčke. Pet od pet! Gledano kroz prizmu ovakvih dvoboja kroz povijest i uzevši u obzir kvalitetu kojom Hrvatska nadjačava velik broj suparnika ponovno se postavlja pitanje trebamo li drhtati kada dođemo do ovakvih susreta!? Na ono važnije pitanje odgovor bi trebali znati samo u Hrvatskom nogometnom savezu pri odabiru vođe s klupe i u svlačionici Vatrenih - zašto uz kvalitetu igrača koji nose igru Real Madrida, Juventusa, Barcelone, Intera, Monaca... u takve situacije uopće dolazimo!?
