Ima dosta ljudi koji bi željeli da ja vodim reprezentaciju. U zadnje vrijeme su me čak pokušali dovesti, bili su toliko zainteresirani da sam odgovarao i jednoj i drugoj i trećoj strani. Svi su digli palac gore. Rođen sam u BiH i ponosan sam zbog toga, ali ne mogu trenirati jednu reprezentaciju u kojoj moram gledati kako se zoveš. To je za mene nepojmljivo.
Tim je riječima legendarni VahidHalilhodžić gostujući u emisiji Dustraonica pojasnio zašto nikada ne bi sjeo na klupu reprezentacije BiH.
“Jednom sam se našalio i rekao da bih trebao u tom slučaju za pomoćnika imati hodžu, popa i fratra da zadovoljim sve strane. Sport ne priznaje tu diskriminaciju, iako, nažalost, toga ima. Za mene je nepojmljivo da selekcija BiH ne može igrati u mom Mostaru ili Banjaluci. Neću dalje…”, dodao je. Osvrnuo se ovim putem i na to kako je odlučio preuzeti Dinamo.
"Molio sam Boga da ljudi iz Dinama zakasne da se mogu dići i otići uoči sastanka. Na kraju sam ponudu prihvatio, neki su ljudi u BiH bili time nezadovoljni, ali otišao sam s jednom privatnom željom. U Zagrebu sam proveo divnih deset mjeseci. U klubu je bilo mnogo problema, ali ostvarili smo jednu krasnu sezonu. Osvojili smo dvostruku krunu, a žao mi je samo što nismo svladali PAOK i što nismo otišli korak dalje u Europskoj ligi. Ali nikad nisam požalio što sam došao. Možda nije najljepše završilo, ali je ostalo kao lijepo sjećanje", kazao je i nastavio.
09.05.2011., Zagreb - Vahid Halilhodzic u prostorijama NK Dinamo odrzao konferenciju za novinare Photo: Zeljko Hladika/PIXSELL
"Razgovarao sam poslije nekoliko godina sa Zdravkom Mamićem i on mi se ispričao za neke stvari. Ljudska vrlina je praštati. Dinamo je vjerojatno sada najveći klub ovih prostora", poručio je. Progovorio je i o incidentu tijekom derbija s Hajdukom.
"Jedna grupa navijača Hajduka bila je nekorektna, psovala me vrlo ružno. Progurao sam se između policije i otišao sam do njih, bilo ih je desetak. Iznenadili su se što prilazim i rekao sam im koliko Hajduk poštujem. Znate, mnogo sam vremena proveo u Dalmaciji i znam koliko ljudi vole klub, to je nešto nevjerojatno. Ja sam taj klub oduvijek cijenio. Ti isti dečki potom su mi zapljeskali", prisjetio se Vaha.
