Pred nogometašima Dinama je utakmica protiv Spartaka, još jedna od onih koje uz sebe dobivaju etikete tipa 'povijesna'. Ovaj put ona bi mogla biti upravo to, hrvatski prvak je u prilici da u slučaju dobrog rezultata nakon 48 godina dočeka toliko željeno europsko proljeće.
Mnoge su generacije pokušale skinuti 'kletvu', sjajni igrači trčali su u dresu maksimirske momčadi, bilo je to i uglednih stručnjaka koji su stigli na korak do željenog cilja, a među njima je i Vahid Halilhodžić. Proslavljeni trener danas svoje znanje pokazuje u Nantesu kojeg je uzeo pred utakmicu protiv Bordeauxa (poraz 0-3) i u zoni ispadanja iz francuskog prvenstva, a onda povezao četiri pobjede (tri ligaške, jedna u Kupu) i momčad koja je grcala u zoni ispadanja pozicionirao u sredinu ljestvice.
'Svi to čekamo'
Jasno da Halilhodžić i dalje prati Dinamo, klub čiju je momčad vodio u sezoni 2010/11 do trenutka kad mu je Zdravko Mamić upao u svlačionicu i nepozvan ondje počeo praviti 'red'.
"Naravno da pratim, sad svi čekamo da se konačno prezimi u Europi, nakon dugih desetljeća u kojima se to nije uspjelo. Plavi su napravili odličan posao koji sad samo treba dovršiti", kaže Halilhodžić za Večernji list i dodaje:
"Dinamo je 90 posto 'unutra'. No često se znalo, kad se dođe blizu nekakvog cilja, ući u probleme, stvori se pritisak pred te odlučujuće utakmice. Držim da će trener Bjelica morati više poraditi na psihološkoj pripremi svojih igrača nego na nekakvoj taktici, ma dečki se samo ne smiju preplašiti mogućnosti pobjede i plasmana u proljeće, sad kad su tako dobre stvari već napravili, samo treba nastaviti jednako dalje i u četvrtak. Znam da je nekoliko puta, ne samo sa mnom, Dinamo bio blizu prolaska, ali sad je doista vrijeme da se sve to prekine."
PAOK ga i dalje boli
A to 'sa mnom', peče ga i danas...
"Jooj, svaki put kad mi se spomene Dinamo ili kad nešto pročitam o Dinamu, kroz glavu mi prođe taj PAOK, ja to osjećam kao nekakvu crnu mrlju. Najveći problem u toj zadnjoj utakmici u Maksimiru, kad nam je trebala pobjeda, bila je strašna hladnoća. Ta se utakmica nije smjela tada ni odigrati, bilo je minus 16 ili 17 stupnjeva, teren je bio zaleđen i nije bilo humano igrati. Takav teren više je odgovarao momčadi koja se branila. I onda nam taj PAOK iz jednog udarca zabije gol. Isto nam se dogodilo i u Grčkoj, u dvije utakmice dva udarca i zabiju dva gola. Strašno mi je bilo krivo, i još je, što tada nismo prošli u europsko proljeće, svi smo to očekivali, i po toj zimi bio je pun stadion, došlo je na desetke autobusa navijača iz BIH, krivo mi je zbog svih tih ljudi, ali i Dinama."
