Ono što se nagađalo tjednima, sada je dobilo konačnu potvrdu. Hrvatska je ostala i bez drugog najboljeg strijelca u povijesti reprezetnacije, Eduardo da Silva slijedio je potez svog ponajboljeg prijatelja Ognjena Vukojevića i oprostio se od reprezentacije.
Eduardo je poslao pismo javnosti i HNS-u u kojem je istaknuo kako je s velikim ponosom i zadovoljstvom nastupao u dresu hrvatske reprezentacije i predstavljao hrvatski nogomet širom svijeta.
No, Dudu je objasnio i razlog svog odlaska u pismu. Nažalost, spomenuo je i negativne trenutke koje je doživio, a u njima, iako ga ne spominje imenom sasvim jasno misli na Zdravka Mamića s kojim je pravdu tražio i sudskim putem.
Uskoro opširnije.
Poštovani, izvješćujem Hrvatski nogometni savez da ubuduće ne namjeravam nastupati za "A"- reprezentaciju, napisao je Eduardo u priopćenju u kojem označuje definitivan kraj igranja za Hrvatsku.
U "A" -reprezentaciju bio sam pozvan 64 puta u posljednjih deset godina, računajući od mojeg prvog nastupa za hrvatsku vrstu protiv reprezentacije Irske u Dublinu 2004. Za reprezentaciju sam dao 29 golova, To znači da sam od sada aktivnih igrača najbolji strijelac reprezentacije i ujedno u povijesti reprezentacije drugi po učinkovitosti.
S velikim sam ponosom i zadovoljstvom nastupao u dresu hrvatske reprezentacije i predstavljao hrvatski nogomet širom svijeta. Nastojao sam maksimalnim angažmanom opravdati povjerenje izbornika.
Jednako tako bilo mi je važno opravdati povjerenje koje su mi dali naši navijači, kojima se osobito zahvaljujem.
U reprezentaciji sam među igračima, trenerima i brojnim drugim ljudima (medicinskom službom, tehničkom službom, ekonomima i drugima) koji su itekako, svatko na svoj način, važni za njezin rad, stekao brojne prijatelje.
Stekao sam i veliko profesionalno iskustvo. Svima se njima zahvaljujem.
Zahvaljujem i svim prijašnjim izbornicima na povjerenju koje su mi ukazali i na proširenju mojih profesionalnih znanja i sposobnosti.
Nastupe za hrvatsku reprezentaciju pamtit ću samo po lijepom.
Ne mogu ipak ne reći da nije bilo teških, a za mene osobno u posljednjih nekoliko i vrlo gorkih, grubih trenutaka. Ne mogu se oteti dojmu da su takvi gorki trenuci posljedica djelovanja osoba koje formalno nisu dio reprezentacije, ali imaju stvarno velik utjecaj na njezin rad i njezine vodeće ljude. Smatram da sam zbog toga lišen poštenog i pravednog tretmana.
Taj utjecaj, prema mojem mišljenju, imao je za posljedicu i smanjenje ukupnog dometa reprezentacije tj. nesumnjivo je doprinio da rezultati reprezentacije nisu bili onakvi kakvi su zaista mogli biti.
Sa željom da reprezentacija ubuduće postiže bolje uspjehe, Eduardo Alves da Silva
