Završila je komemoracija za Miroslava Ćiru Blaževića u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski koja je bila emotivna, očekivano emotivna jer Ćiro je bio dio ljudi, dio naroda i oplemenio je živote i karijere mnogih.
Ćiro je bio prisutan i u životima onih koji ga nisu poznavali. Energija kojom je zračio, odnos medijima i sa svakim običnim čovjekom, naišla je na plodno tlo kod svakog.
Toni Cetinski otpjevao je pjesmu kojom je razvalio i Ćiri na jedan poseban način poslao poruku zahvale za svoje, a nakon fantastične, emotivne izvedbe Tonija Cetinskog kojom je oduševio čitavu kultnu zagrebačku glazbenu dvoranu, na red je došao a govorničku poziciju, na pozornici i Ćirin sin Miroslav. Njegov govor u suzama, ali iz duše, od sina prema ocu, dirnuo je duboko sve okupljene...
"Mi smo ovdje da slavimo njegov život. Njegov život je bio prekrasan. Ostvario je svoje snove, ostvario je naše snove. Tata, meni je privilegija bila biti tvoj sin i uz tvoju karijeru biti uz tebe i upoznati sve ove divne ljude i dogodovštine i sve lijepo što si nam uspio dočarati i donijeti. Ja mogu samo biti sretan jer imam jednu veliku obitelj ispred mene, a mi smo svi njegovi sinovi."
Zajecao je, ali hrabro je uzeo stanku, skupio hrabrost i poput pravog junaka, dobrog sina, nastavio o svom tati:
"Moj otac je bio čovjek koji je imao veliku ljubav prema svima i dijelio je tu ljubav bez ikakvih kompromisa. Nije imao predrasuda prema nikome, boju kože, rasu, sve je volio. Obožavao je ljude i dijelio je ljude koliko god je mogao. Držao je do svojih ideala, do svojih principa. Nije se tu nikad dao odvesti na drugi put. Tuđman i Hrvatska su mu dali potpuno povjerenje i bili su tu kad je on trebao njih, a bogami im je i on uzvratio na svoj način. Bosna mu je dala taj životni instinkt, švicarska preciznost, francuska virtuoznost, ali nadasve je volio Hrvatsku. Hrvatska mu je bila sve. Bio je istinski građanin ovog svijeta i nije se nikad razdvajao i radio nekakve razlike između malih i velikih ljudi. Volio je sve nas, volio je puno mamu Nenu, Catherinu, Barbaru, mene, svoju unučad Filipa, Mikaela, Vincenta, Linu, Marie, Damjana, tetu Seku, Ljubicu, možda nije uvijek mogao biti tu, ali uvijek smo ga osjećali i njegovu prisutnost, njegovu sigurnost. Sve nam je dao."
Suza je krenula. Ne jedna... Nije se predavao Ćirin hrabri sin, dobri njegov "Miro"...
"Zadnje dane mi je govorio da ga pustim da ode. To je bila njegova želja. Otišao je svjestan do zadnjeg daha. Otišao je u miru i spokojan. Ljubice, hvala ti što si bila tu za tatu do posljednjeg pogleda i što si dala svu tu dobrotu i ljubav, cijelo svoje vrijeme", rekao je pa zaključio:
"Ipak mislim da sad on negdje gore slaže svoju najdražu ekipu Vatrenih. I taj njegov pozitivni duh će živjeti uvijek i uvijek ćemo ga nositi, jer tko je bio sa Ćirom Blaževićem, njegovo je srce bilo ispunjeno. Vjerujem da je on sada tu negdje, htio bi da slavimo taj njegov život, jer treba živjeti taj život kao što ga je živio moj otac, kao što ga je živio Ćiro. Tata, ponosan sam na tebe. Živjet ćeš vječno i svi te volimo".
Pogledajte priloženi Facebook stream - video Net.hr-a.