Nenad Bjelica napustio je klupu Osijeka. Glavna je ovo vijest proteklih nekoliko dana u Hrvatskom nogometu. Najpopularniji hrvatski trener više ne obnaša funkciju trenera i sportskog direktora kluba s Drave. Bilo je za očekivati rekli bi jedni. Nije trebao dobiti otkaz u ovom trenutku rekli bi drugi. Istina je i jedno i drugo. Bjelica je podbacio u dosadašnjem dijelu sezone. Podbacio je u Europi gdje je ispao od protivnika koji se bori za ostanak u Kazahstanskoj ligi. Podbacio je u prvenstvu gdje je do prošlotjedne pobjede nad Hajdukom bio na tek desetom mjestu. Igra je bila neučinkovita, nogomet koji je igrao Osijek nije bio lijep, i Neno jednostavno nije ispunio očekivanja.
Bjelica je u utakmici s Hajdukom, koliko god Hajduk u toj utakmici bio psihički nespreman zbog situacije s Livajinim ocem, pokazao da je i dalje pretendent na naslov prvaka i da zna voditi momčad koju ima. Pokazao je da deseto mjesto nije njegova realnost i da se može boriti za vrh tablice. I ova situacija kao da opisuje trenerski put Nenada Bjelice u hrvatskoj posljednjih nekoliko godina. Bjelica kao da je uništio granicu između dobrog i lošeg i doslovno u svakom trenutku može napraviti potez koji će impresionirati ili zgroziti javnost i navijače. Isto mu se događalo i u Dinamu.
Ples između dobrih i loših rezultata
Znao je pobjeđivati Benficu, parirati Manchester Cityju i demolirati Atalantu. A zatim prosuti 3-1 u par minuta protiv Šahktara zatvaranjem utakmice. Njegova igra je specifična i pomalo Mourinhovska. Ponekad ružna i negledljiva ali ima smisla i zna se što traži. Takav je i Bjeličin karakter. Pomalo priprost, bezobrazan, ali koliko god se mi zgražali nad njim, uvijek znamo što Neno želi reći. Socijalno je vrlo inteligentan i zna se postaviti na način na koji će pridobiti navijače i zapaliti javnost. I to je odlično radio u Dinamu i Osijeku dok je imao rezultat. Kada je u Osijeku rezultat počeo patiti, Bjelica je na sebe navukao bijes javnosti jer je bio "bahat" bez pokrića.
Uvijek se oko Nenada Bjelice vrtjelo pitanje novca. Njegov odlazak iz Dinama potenciralo je smanjenje plaća njemu kao treneru i igračima za vrijeme korona krize. Iako je Bjelica izjavio da se naljutio jer ga nitko o tome nije obavijestio, službeno mišljenje javnosti je to da je Bjelica otišao zbog manje plaće. Nakon loših igara u Osijeku, sve je bilo podređeno da Bjelica podnese ostavku i napusti klupu Osijeka, no ponovno se počela provlačiti priča kako Bjelica čeka da dobije otkaz kako bi mogao zaraditi oko 1.2 milijuna eura otpremnine koja ga je čekala u tom slučaju. Sada kada je napokon i dobio otkaz, provlači se priča kako će slučaj završiti na sudu jer navodno Mađari ne žele isplatiti otpremninu Bjelici.
Konstantno se dakle oko imena Nenada Bjelice provlači pitanje novaca i financija. To je zapravo i logično. Čovjek radi svoj posao, želi novac koji mu pripada i ne zanima ga ništa drugo. No Bjelica kao da bipolarno pleše između toga je li mu stalo samo do novaca ili mu je stalo do kluba u kojem je. Kao da ovisi od presice do presice.
Neupitna kvaliteta i karakter
Nenad Bjelica dakle konstantno varira. Igre mu variraju između odličnih i zabrinjavajućih. Njegov pristup medijima ponekad je pristupačan i srčan, a ponekad bezobrazan i bahat. Njegov odnos prema klubu je nekada čisto poslovni, a nekada više od toga. Isto takvo mišljenje o njemu ima javnost. Neno je među ljudima ili omražen ili voljen. Ovisno o danu, ovisno o klubu u kojem je i ovisi o njegovoj posljednjoj izjavi. Ali on je takav. Beskompromisan, sportski bezobrazan i drzak. Nije Bjelica loš lik. Pristupačan je narodu, navijačima i ljudima će uvijek odgovoriti na pitanje. Ne uvijek onako kako bi oni željeli, ali odgovorit će. Nenad Bjelica je i dalje dobar trener za kojeg će se klubovi nadmetati da ga dovedu. Njegova kvaliteta je neupitna. Kao i njegov karakter.
Ne može se reći kako je on jedini krivac za loš rezultat Osijeka ove sezone. Nije on kriv za blesavi autogol u prvoj utakmici s Kazahstancima, niti za to što njegovi igrači nisu igrali na razini svojih mogućnosti. Naravno, njegov je zadatak pobrinuti se da se takve stvari ne događaju. Bjelica je zasigurno najpopularniji hrvatski trener. To ne bi bio da nema kvalitetu i da javnost nije svjesna koliko je on zapravo dobar trener. Gdje god da Bjelica otišao sljedeće, javnost će pratiti njegove rezultate. Zatim će s guštom čekati svaki njegov poraz, odnosno svaku njegovu pobjedu. Bjelica je hrvatski Mourinho. Poseban je.