Knjiga se svela na dva slova, a od 64 utakmice ostala je samo jedna. Argentina i Francuska u nedjelju u 16 sati po hrvatskom vremenu odigrat će finale 22. Svjetskog prvenstva.
Predvođeni Leom Messijem, Argentinci će pokušati vratiti titulu u domovinu prvi put nakon 1986. kada ju je u Buenos Aires donio nezaboravni Diego Maradona.
Argentina za sebe i čast Južne Amerike
Igrat će Argentina i za ponos Južne Amerike, iako im to susjedi neće priznati, jer ovaj kontinent koji živi nogomet čeka na naslov prvaka još od 2002. kada su Brazilci bili šampioni.
Argentina do sada ima dva osvojena naslova. Naime, uz već spomenuti Maradonin tu je i onaj koji kolokvijalno nazivaju Kempesovim iz 1978. Bijelo - plavi su ukupno nastupili u još tri finala.
Srebrni su bili 1930., 1990. i posljednji puta 2014. te će biti izuzetno motivirani tim više što je ovo vjerojatno posljednja prilika da se Lionel Messi pridruži društvu najvećih u povijesti na nogometnom Olimpu.
Nakon šoka, rapsodija
Na put prema finalu su krenuli iz skupine C u kojoj su se našli sa Poljskom, Meksikom i Saudijskom Arabijom. Prvi susret protiv Saudijaca je donio najveće iznenađenje prvenstva kada je Argentina nakon početnog vodstva i čak tri poništena pogotka u prvom dijelu poražena sa 2:1.
Ipak Messi i ekipa su se sabrali te su pobjedama u preostale dvije utakmice s prvog mjesta otišli u nokaut fazu.
Tamo su prvo eliminirali Australiju s 2:1, a potom su u žestokom okršaju sa čak 17 žutih kartona izbacili Nizozemsku. Naposljetku su se u polufinalu osvetili Vatrenima za poraz iz Rusije te s glatkih 3:0 ušli u veliko finale.
Francuski stroj traži drugu titulu u nizu
S druge strane će stajati Francuska koja će tražiti svoju drugu uzastopnu i treću ukupnu titulu. Ova europska nogometna supersila desetljećima je konstantno bila u krugu favorita no nisu uspijevali napraviti rezultat vrijedan spomena.
Do prve titule 1998. godine najveći uspjesi su im bila dva treća mjesta iz 1958. i 1986. no od tada možemo reći da su postali dominantna sila svjetskog nogometa. Tako će im katarsko finale biti treće u 21. stoljeću i četvrto u osam posljednjih izdanja SP-a.
Deschamps u pohodu na povijest
Njima će dodatni motiv biti činjenica da se mogu upisati u ekskluzivno društvo reprezentacija koje su uspjele obraniti naslov svjetskog prvaka.
Do sada je to uspjelo samo Talijanima koji su osvajali titule 1934. i 1938. te brazilskoj zlatnoj generaciji koja je osvajala 1958. i 1962. predvođena Peleom.
Također, Didier Deschamps može postati tek drugi izbornik koji je obranio titulu nakon talijanskog stratega iz 30-ih Vittorija Pozza.
Raspucani i čvrsti
Francuska je svoj put na prvenstvu započela u grupi D gdje su Mundijal otvorili uvjerljivom pobjedom protiv Australije (4:1). Porazili su i Dansku u drugom kolu te su nakon dva kola imali osiguran prolaz u drugi krug. U posljednjem susretu grupne faze izgubili su od Tunisa sa 1:0.
U nokaut fazi su se dodatno uozbiljili pa su do finala redom padali Poljaci, Englezi i naposljetku Marokanci. Sad ih čeka Argentina.
Europa vodi po broju titula
U dosad odigranom 21 finalu europske su selekcije pobjeđivale 12 puta, a južnoameričke devet. Momčadi s ostalih kontinenata nikad nisu došle do borbe za zlato. Zapravo, samo jedna je medalja i otišla u ostatak svijeta i to na prvom prvenstvu 1930. godine kada je SAD osvojio broncu.
Zanimljivo je prva azijska reprezentacija u borbi za neko odličje bila Južna Koreja koja je na domaćem terenu došla do polufinala no naposljetku je ostala praznih ruku, jer ih je u borbi za broncu porazila Turska.
Na ovom prvenstvu je u borbu za medalje zahvaljujući podvigu Maroka stigla napokon i Afrika no Vatreni su ih ipak onemogućili da je stave oko vrata.
Sedam puta finala u produžecima, dvaput na penale
Do sada su utakmice finala odlazile u produžetke čak sedam puta, a svjetski prvak je odlučivan nakon penala dva puta. Prvi put su Brazilci uzeli naslov u SAD-u nakon kultnog promašaja Roberta Baggia, a posljednje raspucavanje u finalu se zbilo 2006. kada je Italija porazila Francusku.
Najefikasnija utakmica za zlato odigrana je 1958. kada je Brazil pobijedio Švedsku sa 5:2, a još je tri puta padalo u finalu šest pogodaka (4:2). Tri puta su finala nakon 90 odigranih minuta okončana bez pogodaka, no samo su Brazil i Italija 1994. odigrali i produžetke bez da je itko zatresao mrežu.
Rijetko bez pogodaka
Ono što ljubitelje nogometa može zabrinuti jest činjenica da su od posljednja tri finala čak dva otišla u produžetke nakon siromašnih 0:0 nakon 90 minuta.
U finalu između Argentine i Francuske se može srušiti nekoliko rekorda no jedan zasigurno neće biti ugrožen. Riječ je o broju gledatelja na finalnoj utakmici.
Tri puta pred više od 100 tisuća gledatelja
Neprikosnoveno po tom pitanju je finale iz 1950. godine igrano na Maracani kojeg je po službenim podacima gledalo 173 850, a prema neslužbenim i preko 200 tisuća. Još je dva puta na posljednjoj utakmici bilo više od sto tisuća ljudi i to 1970. i 1986., a oba puta se igralo u Meksiku. Utakmicu između Brazila i Italije 1970. je gledalo 107 000 ljudi, a ogled Argentine i Njemačke 16 godina je promatralo sedam tisuća više.
Nakon svega ostaje nam poželjeti finalistima sreću, a svima ostalima poželjeti da Argentina i Francuska ne ponove finale bez golova iz 1994.
