Iako je ranije opetovano isticao kako je odbio uporabiti oruzje kada ga je Boban zaskocio i nogama ga udario u tijelo, Ahmetovic sada kaze kako bi ipak pucao da je Dinamov nogometas jos jednom to pokusao uciniti.
"Da je drugi put krenuo ka meni, pucao bih i vjerojatno bih ga ubio", kazao je Ahmetovic.
Taj bivsi djelatnik zagrebacke policijske postaje Dubrava sada kao umirovljenik zivi u mjestu Ilijas, dvadesetak kilometara udaljenom od Sarajeva. Ahmetovic se i sada jasno sjeca dogadaja koji je obiljezio njegov zivot, ali i cijelu bivsu drzavu te istice kako je policija na Maksimiru, pa tako i on, imala ovlasti uporabiti vatreno oruzje pa je i Boban stoga mogao biti ustrijeljen da ga trener Kuze nije odvukao u svlacionicu.
Ahmetovic opisuje kako je Boban bio taj koji je s terena pozivao navijace Dinama da zajedno krenu u napad na tribinu na kojoj su se nalazili navijaci beogradske momcadi.
"Pokusao sam otjerati Bobana u svlacionicu. Krenuo sam prema njemu, no on je bio brzi, zelio se tuci sa mnom. Udario sam ga palicom po preponi. On se odmaknuo od mene i pokusao me udariti po rebrima. U tom trenutku moj kolega udario je njega palicom po laktu. Tada je Boban udario mene po ruci, ispala mi je kaciga i krenuo sam je podici s travnjaka. Kada sam se sagnuo, vidio sam Bobana u zraku sastavljenih koljena. Udario me nogama po ramenu i odgurnuo rukama. Kolege su mi govorile da pucam u njega, no nisam zelio jer nisam bio teze ozlijeden", Ahmetovicev je opis dramaticnih zbivanja na stadionu.
Ahmetovic je 13. svibnja 1990. zapravo imao slobodan dan, no iznenada je pozvan javiti se na posao zbog procjene da je utakmica na Maksimiru rizicna, te potrebe za dodatnim mjerama sigurnosti. Ahmetovic sada kaze kako je jasno da je sve ono sto se tada zbilo pripremljeno i organizirano puno ranije. Potvrdio je kako se s Bobanom vidio nekoliko dana nakon te neodigrane utakmice te da medu njima nije bilo ruznih rijeci.
"I on i ja imali smo srece sto smo zivi. Volio bih ga ponovo vidjeti, sjesti negdje i popricati", kazao je Ahmetovic.
