Nogometni klub Dinamo prolazi kroz jedno od najturbulentnijih razdoblja u novijoj povijesti. Nekada neupitni vladar hrvatskog nogomet suočava se s dubokom krizom rezultata i igre, iako dugoročno sudbina Dinama kao kluba niti malo nije upitna, jer je klub sad demokratiziran i ima zdravu Upravu koja se suočava s normalnim procesima na početku svog posla. Situacija s klubom bolja je nego prije jer se klub nalazi u rukama zdravih ljudi koji vole Dinamo, ovo je prva sezona demokratizacije i jasno je da sve što se događa u klubu, da su to normalni procesi koji se trebaju prihvatiti, pa koliko to bolno bilo i kako ružno izgledali. Ali, navijače jako muči trenutni rezultat i igra koja ne obećava i zato vlada po tom pitanju nezadovoljstvo, ljutnja... Navijači Dinama najveća su snaga kluba i da momčad igra barem 30% kao što BBB-ovci navijaju za klub, daju čitavog sebe, da igrači daju barem 30% energije koliko Boysi daju za uspjeh kluba, koliko imaju strpljenja za neuspjehe, Dinamo bi već sad imao najmanje 10 bodova u odnosu na konkurenciju. Nažalost, navijači ne igraju nogomet.
Igra ne obećava
Do kraja sezone u SuperSport HNL-u je 8 kola, u igri su 24 boda, matematički su dinamovci još uvijek u igri za naslov, ali jednostavno se ne nazire pomak u igri i to je ono što brine plavi navijački puk. Nepobitna je činjenica da Dinamo ima najbolji igrački kadar u Hrvatskoj, ako je ta momčad u Ligi prvaka osvojila 11 bodova, onda, definitivno, stoji zakljčak da su i igrači također podbacili, zajedno s trenerom Fabijom Cannavarom koji se pokazao kao promašaj. Porazi poput onog nedavnog protiv Istre (3-0) ili Rijeke (4:0) samo su bolni simptomi dubljih problema koji izjedaju tkivo kluba.
Gubitak kemije
Ključni problem vidljiv je na samom terenu. Momčad ne djeluje kao cjelina. Utakmica na Rujevici jasno je pokazala da igrači ne slijede trenera Fabija Cannavara. Govor tijela nakon primljenih golova i isključenja odaje nedostatak zajedništva i borbenosti. Stručnjaci poput Ilije Lončarevića ističu frapantnu razliku između Dinama u Europi, gdje je momčad igrala "120 posto", i onog u HNL-u, gdje djeluje na "90 posto", bez automatizama i prepoznatljive igre. To je promašaj Cannavara.
Momčad je heterogena, sklopljena bez jasne vizije, a nedostatak "kemije" očit je. Strani igrači poput Mmaeeja, Mbukua ili Cordobe često djeluju kao strano tijelo, ne shvaćajući težinu Dinamovog dresa niti se uklapajući u pobjednički Dinamov mentalitet i DNK-a. Izgubljen je autoritet kojim je Dinamo nekada lomio suparnike, a koji je bio ključan i za prošlosezonsko osvajanje dvostruke krune. Sad svi kao da jedva čekaju da igraju protiv Dinama, a nekad su se suparnicima na spomen Dinama tresle gaće...
Cannavarove metode i teret čestih smjena
Dolazak Fabija Cannavara, legende svjetskog nogometa, ali trenerski relativno neiskusnog, nije donio očekivani preokret. Štoviše, čini se da je kriza produbljena, momčad nije napredovala u igri. Izvori navode da su njegovi treninzi izuzetno naporni, na razini priprema usred sezone, što iscrpljuje igrače i dovodi do nervoze. Talijan je uveo i nova pravila, posebno u prehrani, no čini se da njegove radikalne metode ne nailaze na plodno tlo u svlačionici navikloj na drugačiji ritam.
Lončarević ističe problem dovođenja stranog trenera nepoznatog s ligom, jezikom i mentalitetom. Cannavarova lutanja u postavi, poput guranja Franjića na lijevog beka ili čestih promjena napadača, svjedoče o nesnalaženju. Vahid Halilhodžić također smatra, još prije nam je to rekao, da je za Dinamo "malo nelogično i neozbiljno" toliko mijenjati trenere (Čačić, Bišćan, Jakirović, Bjelica, Cannavaro u nepune dvije godine), jer to uništava stabilnost. Cannavarova budućnost je krajnje neizvjesna.
Dinamo nema sportskog direktora, a klubu treba čovjek s jasnim ovlastima i vizijom. Ilija Lončarević podsjeća na negativnu ostavštinu Zdravka Mamića koji iza sebe nije ostavio stručni kadar. Izvanredne sjednice Izvršnog odbora, poput one sazivane nakon poraza od Lokomotive pokazuju da je i vodstvo svjesno ozbiljnosti situacije, no aktualna vlast u Dinamu loše je odradila posao prema navijačima u obliku PR-a. Tu se baš kiksalo. Nisu se adekvatno objasnile, iskomunicirale neke stvari.
Potreba za remontom i uloga veterana
U ovakvoj situaciji, oči su uprte u kapetana Arijana Ademija. Igrač s neupitnim autoritetom i privrženošću klubu, pravi nogometni ratnik, jedini može probuditi svlačionicu, kao što je to činio i ranije. Ademi je trebao okupiti domaće, iskusne igrače (Baturina, Sučić, Pjaca, Theophile, Stojković, Kulenović, Ristovski) koji razumiju što Dinamo jest i pokušati stvoriti jezgru koja će "ginuti" na terenu. To bi značilo i preseljenje na klupu ili tribine igrača koji ne pokazuju dovoljnu pripadnost. Ademi je prošle sezone, kad je klub isto bio u rezultatskoj krizi, sazvao sastanak igrača, probudio ih i Dinamo je otišao do naslova. To se ove sezonree, iako je sazvao sastanak igrača, nije dogodilo, ali nije još kasno. Ademi ima moć da prodrma svlačionicu, zagalami i kao kapetan velikog kalibra povede Dinamo prema pobjedama u posljednjoj dionici prvenstva.
S druge strane, postavlja se pitanje i uloge tzv. "senatora" poput Petkovića, Ristovskog, Mišića, Tephilea Catherinea, igrača koji su dugo u klubu. Stručnjaci smatraju kako je "njihova filozofija došla do kraja" i da je netko u klubu to trebao prepoznati ranije, ali otom - potom.
Dinamo se nalazi na prekretnici što se tiče rezultata i igre. Borba za naslov prvaka čini se izgubljenom iako nije još ništa izgubljeno. Financijske posljedice neulaska u Ligu prvaka bile bi ogromne, s obzirom na desetke milijuna eura koje donosi elitno natjecanje. Predstojeći derbi protiv Hajduka na Poljudu nije samo pitanje prestiža, već i utakmica koja može definirati bližu budućnost kluba i trenera. Bez drastičnih rezova, jasne sportske politike, novog trenera i sportskog direktora te povratka ideje što se tiče igre momčadi, Dinamo neće rezultatski napredovati.
POGLEDAJTE VIDEO: Lončarević u podcastu Net.hr-a: 'Sve što se u tom periodu dogodilo s Nikom bila je priprema za njegov odlazak iz Dinama u Hajduk'
