Jedan od najboljih nogometaša u povijesti Dinama Stjepan Štef Lamza umro je u 82. godini, potvrdili su iz Maksimira. Upravo je Lamza bio možda i najveća asocijacija na Dinamov trofej iz 1967. godine, Kup velesajamskih gradova. Bio je vođa sjajne Dinamove generacije 60-tih godina i glavni igrač na putu prema najvećem klupskom uspjehu u povijesti.
U dvije finalne utakmice Dinamo je bio bolji od Leedsa (2:0, 0:0), a zanimljivo Lamza nije nastupio u finalu. Tada je bio u bolesničkoj postelji nakon teške ozljede zadobivene u noći slavlja nakon pobjede protiv Eintrachta u polufinalu. U bolnici je ležao devet mjeseci nakon što je pao s balkona.
Upravo je dvoboj protiv Eintrachta bio njegov zadnji nastup za "Modre" u službenoj utakmici. Zaigrao je još na oproštaju upriličenom 21. travnja 1970. u Maksimiru u prijateljskom ogledu protiv Benfice, predvođene jednom od najvećih zvijezda svjetskoga nogometa, Portugalcem Eusebijem. Dinamo je pobijedio 2:0, a Lamza je postigao pogodak.
Skrivali ga po Zagrebu
Lamza je rođen 23. siječnja 1940. u Sisku, počeo je u Segesti, a potom je preselio u Maribor. U Dinamo je došao 1960. te je idućih osam godina oduševljavao navijače kluba iz Maksimira svojim nogometnim umijećem, driblinzima, pogocima... Kako je pisao novinar Tomislav Židak, Lamza je u mladim danima bio velika želja Crvene zvezde, a čelnici Dinama navodno su ga skrivali po Zagrebu kako ga beogradski klub ne bi oteo.
"Kao dječak sam volio čuvati one bolje igrače, ofenzivce koji su pokazivali talent i sklonost zabijanju golova. Imao sam užitak prilijepiti se uz nekog malog 'Bobeka' ili 'Mitića' i onda mu ne dati da dođe do izražaja", govorio je Lamza.
Lamza je igrao gotovo sve. U ranim sisačkim danima bio je u obrani, kasnije je preselio na poziciju beka, znao je biti i krilo, igrao je i zadnjeg i prednjeg veznog, bio je i strijelac. Imao je jedinstveni dribling, snažan i eksplozivan start, dobar udarac objema nogama, naglašeni smisao za kombinatoriku.
Zabio 72 pogotka
S Dinamom je zaigrao u finalu Kupa velesajamskih gradova 1963. godine kada je Valencija slavila sa 2:1 i 2:0, a četiri sezone kasnije i osvojio pokal. Dvaput je bio pobjednik jugoslavenskoga Kupa, 1963. i 1965.
Za "Modre" je odigrao 281 utakmicu te je pritom postigao 72 pogotka. Nakon Dinama kratko je boravio u Rijeci, Zagrebu i francuskom Chateaurouxu, dok je igračku karijeru okončao 1972. godine u Croatiji iz Melbournea. Za reprezentaciju nekadašnje države upisao je sedam nastupa.
Kažu da su ga znali i stadioni i gostionice, njegov je temperament bio i njegov najveći neprijatelj. Mnogi su mu predviđali karijeru svjetskih razmjera, on je to po talentu i zaslužio, po temeprementu očito nije.
Bio je vickast i duhovit, evo jedne njegove izjave za medije: "Zaista jedva čekam da se klub plasira u europsko proljeće, pa da našu genereaciju iz 1967. godine ostave konačno na miru". Ta mu se želja i ostvarila.
