Vijesti o Vašoj formi su odlične? Kako Vam je u Rostovu? Pa dobro, što se tiče mene samoga. Imamo tri kola do kraja kalendarske godine i mogu biti zadovoljan. Najbitnije je da sam zdrav, u godinu dana nisam propustio nijedan trening, nijednu utakmicu, tako da nema nikakvih problema. I to se vidi na terenu, najgore godine su iza mene. Što se tiče Rostova kao kluba, imamo dosta financijskih problema. Potpisao sam na dvije godine, imam ugovor do sljedećeg ljeta, međutim, nismo dobili plaću već pet mjeseci. U klubu su mi nudili neko produženje ugovora, ali nisam to htio prihvatiti. Mi nemamo nekog jakog sponzora kao ostali ruski klubovi, nego nas financira lokalna samouprava, to je kao županija kod nas. I kriza je. Vidjet ćemo kad dođe zima, ako bude nekih ponuda, lako je moguće da odem. Ali bolje mi je u Rostovu i ovako bez plaće, nego u Tottenhamu gdje sam godinu dana proveo na klupi.
Vidite li se sa Slavenom Bilićem i ekipom iz Moskve? Rostov je tisuću kilometara od Moskve i 200 od Donjecka, skroz dolje na jugu Rusije. Tako da ne mogu baš potegnuti na piće ili večeru u Moskvu sa svojim suigračima iz reprezentacije. Iako, i da sam tamo, to bi bilo teško budući da je Moskva stvarno ogromna. Čujem se telefonski redovito sa Slavenom, Pralijom, Gavranom, Ivom Rakićem, sa svima našima tamo...
Rostov je tek 13. momčad lige, a Vi ste najbolji golman Rusije kad bi se računala samo prva poluvremena. Što se to događa u drugom poluvremenu? To je stvar koncentracije igrača, glupo je govoriti o tome. Obranim koliko se može, ali ne mogu pet, šest mrtvih šansi obraniti. Ma ja sam zadovoljan.
Što se to događa s Bilićevim Lokomotivom? Krenuli su sjajno u sezonu, a onda im se dogodila serija pehova, te čudnih poraza i remija. Čujete se s bivšim izbornikom, u jednom je trenutku čak došlo do toga da su navijači tražili njegovu ostavku. Ma to se događa već godinama s Lokomotivom. Nekakvi neobjašnjivi kiksevi, ja jako dobro poznajem tu momčadi i realno, oni po igračima imaju negdje petu, šestu momčad lige, nemaju oni takvih klasa. A liga je tvrda, ima malo gol-šansi na utakmici i tu njima nedostaju te neke individualne klase koje bi mogle riješiti utakmice. Nemaju ekstra klase, kao što imaju Zenit, CSKA, Anži i drugi.
Znači, koliko para toliko muzike. Pa nije čak ni to, oni imaju dosta dobre ugovore, ali mislim da oni u klubu baš ne razumiju stvar. Bilić tu nema otvorene ruke da dovodi igrače i slično, nema to nitko ovdje u Rusiji. Bilić može samo sugerirati, a, velim, igrači su takvi kakvi su.
Jeste li gledali utakmicu selekcije hrvatske lige i Vatrenih u Puli? Pa je, bilo je solidno. Sammir je recimo odigrao jako dobro, pogotovo onih par dubinskih proigravanja kroz sredinu, momci su igrali OK. Teško je tu bilo očekivati da će biti tenzija, klizećih startova i slično.
Razmišljate li već pomalo o trećem mjesecu i okršaju sa Srbijom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo? O, kako ne. To je stalno u glavi, stalno pratiš kako su Srbi odigrali. Meni je lakše i trenirati i pripremati se kad imaš takav nekakav cilj. A to je odlazak na Svjetsko prvenstvo, svaki dan svoje misli podređujem tome.
Kolike šanse dajete nama, a kolike Srbiji u tom dvoboju? Ta utakmica je ključna, iako svaka je ključna, ali ova je baš prijelomna. Ako osvojimo tri boda, izbacujemo Srbiju iz utrke i onda je samo pitanje – mi ili Belgijanci.
Je li se što promijenilo u svlačionici otkad je stigao novi izbornik Igor Štimac? Pa nije se puno toga promijenilo, ja to ne osjećam, što se tiče odnosa trenera prema igračima i među nama samima. Promijenio se malo način treninga, taj način rada, ali zahtjevi modernog nogometa su svugdje isti, i kod Bilića, i Štimca, i Mourinha, i Wengera. Sad je samo pitanje na kakav će način to netko provesti na treningu. Ma nema prevelike razlike. A motivacija nama nikad nije bila upitna, na račun motivacije mi i idemo svake dvije godine na velika natjecanja. Sjetite se samo utakmice s Walesom u Osijeku, tu smo, da tako kažem, bili čak i premotivirani. Od prve do devedesete minute smo jurišali.
Pratite li Luku Modrića i njegove nastupe? Kako komentirate ovu Mourinhovu taktiku toplo-hladno. Malo ga ubacuje, malo drži na klupi, stalno mijenja... Ma čujte, Luka je najveća zvijezda naše reprezentacije, to je sigurno, igra u najvećem klubu, ali za njega je otežavajuća okolnost ta što nije prošao pripreme. Mislim da svi to zaboravljaju. I tu možda Mourinho malo taktizira s njim, jer sezona je jako duga, pogotovo za Real, skroz tamo do početka šestog mjeseca. Mislim da sve ovo što se po novinama piše, to su više medijske spekulacije nego pravo stanje. Real je najveći klub na svijetu...
Ne Barcelona? Ne, ne, ne, nema tu govora. Real je institucija i po tradiciji, i povijesti, i imenu, ma svemu. Nisam toliko pričao s Lukom oko njegove forme, ali mislim da će to sve doći na svoje i da Mourinho zna što radi.
Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. bi bilo kruna Vaše karijere... Ha, ha, ha! Nadam se da će kruna biti 2018. u Rusiji.
Znači, planirate kao Van der Saar, do kasnih nogometnih godina? Ma naravno, zašto ne? Mislim da nema boljeg posla nego igrati nogomet i to je moj plan. Treba igrati što se duže može, mislim da uz još jedan dobar transfer, u neku pravu ligu, mogu još dugo trajati i dugo igrati.
A taj transfer, može li to recimo biti Dinamo, u slučaju ponude koja izbija iz cipela? Meni je Zdravko već bio nudio dolazak na Maksimir. Ponuda je bila, imam respekt prema Dinamu, ali nikad, baš nikad ne bih mogao igrati u Dinamu!
Nikad? Ma neee! Nema šanse. Pa ne možeš tako kad ti toliko znači neki klub u životu kao Hajduk meni. Mene je to otac naučio, teško je napraviti nešto drugačije kad si tako rođen. Jako je teško ljudima koji nisu iz Splita shvatiti našu povezanost s tim klubom.
Znači niti da dođe neka 'luda' ponuda? Ha, ha, ha! Ma ne može bit toliko luda ponuda koliko ja mogu bit lud.
A povratak u Hajduk na kraju karijere? Volio bih završiti u Hajduku, barem jednu utakmicu posljednje kolo za oproštaj. Mislim da bi to bila kruna moje karijere, najljepši mogući završetak.
Pratite li Dinamo u Ligi prvaka, koliko te priče o velikom sramoćenju dopiru do juga Rusije? Ma pratim i nisam nikako oduševljen. Taj način na koji oni pristupaju utakmicama ne mogu shvatiti. Mislim, ne može se tražiti od Dinama da napravi neki veliki rezultat, ali da se traži gol ili bod, ne znam. Ne želim da me krivo shvati gospodin Čačić, ali mislim da je to krivi pristup. Žao mi je kad vidim da se sami podcjenjuju, pa recimo BATE Borisov ima za trenera momka koji je godinu dana stariji od mene, ima 34 godine, pa prošle godine taj Apoel, tako da, može se. Ali Dinamo ima i puno tih loših nenogometnih stvari. Jako sam razočaran. Ipak je Dinamo hrvatski predstavnik i naravno da mu želim najbolje.
Za kraj, što mislite o Zdravku Mamiću i o toj jednoj ogromnoj centralizaciji moći, novca i utjecaja, što je proizvelo ne samo monopol koji obuhvaća domaću ligu, nego i reprezentaciju. Ako ti ne dolaze navijači, ako ne možeš napuniti stadion u Ligi prvaka, sigurno da to što Mamić radi onda nije dobro, jer ne možeš ti prevariti toliko ljudi. Mislim da je tu kod njega kriva ta jedna pretjerana ambicioznost, jer on apsolutno želi pod kontrolom imati sve. Mislim da on u svojoj glavi želi kontrolirati sve samo da bi taj Dinamo bio bolji. Ali na taj način šteti svima ostalima, nadam se da on to vidi. Ima tu i nekih dobrih stvari, ali mi svi igramo nogomet radi navijača, radi grada i mislim da puno stvari tu ne štima.
