Igor Štimac uspješno 'plovi' u kvalifikacijama za SP 2014. godine i usput se bori s kritičarima koji mu zamjeraju 'pomirenje' sa Zdravkom Mamićem i strujom protiv koje se žestoko borio.
Mnogi nisu zaboravili njegovu izjavu nakon uhićenja Željka Širića i Stjepana Djedovića.
"To su sve kraci jedne hobotnice, ali mora puknit’ i glava da se tome stane na kraj. I njen najduži krak. Onaj iz Maksimira", izjavio je tada Štimac, a što se u njegovoj glavi promijenilo odgovorio je u statusu na Facebooku koji prenosimo u cijelosti.
"Dragi navijači, prijatelji i ostali, sukladno obećanom dopustite mi da vam odgovorim na najčešće postavljano pitanje: 'KAKO TO DA SAM IPAK NAŠAO ZAJEDNIČKI JEZIK S LJUDIMA PROTIV KOJIH SAM SE BORIO U KAMPANJI ZA PREDSJEDNIKA HNS-a?' Kada sam krenuo u kampanju za predsjednika HNS-a moj slogan/cilj je bio 'ZAJEDNO UREDIMO SVOJU KUĆU – STANIMO SVI IZA ISTOG ŠALA!', a najvažniji programski ciljevi su mi bili: decentralizacija i transparentnost rada, demokratizacija i suradnja s institucijama države, jačanje suradnje s UEFA-om i FIFA-om, stabilizacija i razvoj natjecanja, ulaganje u infrastrukturu, te edukativni programi i humanitarne akcije. Istodobno sam ukazivao na sve ono što smatram da je bilo nepravilno i negativno u načinu funkcioniranja tadašnjeg vodstva HNS-a, te sam želio da gospodin Marković odstupi sa svoje funkcije istodobno naglašavajući nebrojeno puta da ću odustati od utrke za predsjedničko mjesto ukoliko se za isto kandidiraju gospoda Davor Šuker ili Zvonimir Boban. Budući se to nije onda dogodilo, odradio sam kampanju do kraja, ponosno i kulturno, uvijek otvoreno naglašavajući problematiku našeg saveza i načine rješavanja iste. Tijekom kampanje svjedočili ste 'ratu' koji je, to tek danas vidim, Vas toliko zabavljao da ste napamet naučili većinu naših izjava. Iz današnje perspektive mogu razumjeti neke Davorove razloge priklanjanja suprotnoj opciji. U jeku predizborne kampanje puno smo toga rekli, kako to uostalom biva u svim kampanjama. Naglasak je bio na potenciranju mana suparnika, jer je to bilo poželjno štivo za novinare i nažalost jedini način za privući interes medija na 'našu stvar', a prešućivali smo neke vrline protivnika koje ni jedna strana nije mogla osporiti. Svi ste Vi svjedočili tome što se dogodilo na ONOJ sramotnoj skupštini, ali tada baš i nisam osjetio podršku koju danas dežurni kritičari tako ponosno iznose. Kako možete vidjeti, većina negativnih komentara, postova i poruka na moj račun počinje sa 'bio sam tada uz tebe, bio si nam kao simbol borbe protiv NJIH' i sl., valjda u želji da komentar dobije na dramatici, jer nakon toga slijedi isticanje razočaranosti zbog toga što sam odlučio 'zakopati ratne sjekire' . Ne sjećam se da su tada otvarane grupe podrške za mene, da se organizirano dizao glas meni u prilog, da su pisani proglasi medijima i sl. A dragi moji, jedina istina je to da nisam 'egotriper', 'samoljubljivi ulizica', 'beskičmenjak', niti bilo šta od onog kako me neki pokušavaju okarakterizirati u posljednje vrijeme, jer da jesam sigurno ne bi vukao poteze za koje unaprijed znam da će kod dobrog dijela populacije naići na neodobravanje. Da sam takav sigurno ne bi imao dežurne hejtere za vratom što god napravio, a imam ih upravo zato što sam uvijek bio SVOJ. Tako sam i sada svojevoljno odlučio oprostiti (ali ne i zaboraviti). Kad me Davor nazvao i ponudio suradnju, prihvatio sam je ne odustajući od svojih ciljeva koje sam Vam u početku napisao, uvijek vjerujući kako smo zajedno u stanju puno toga promijeniti na bolje.
