Primož Gliha poznaje navijačku energiju i razumije publiku. I voli prave ultras atmosfere, ne one kazališne na nogometu. Od Ljubljane, Maribora, preko Sarajeva, Mostara, Zenice, Tuzle, Splita, Šibenika, Zagreba, Rijeke, Osijeka, Vinkovaca, Beograda, Novog Sada i Niša. Gliha je igrao za Olimpiju Ljubljana za vrijeme propale Jugoslavije.
Hajduk nakon preokreta do tri boda protiv Varaždina
Okrenuli smo broj Primoža Glihe kako bi nam prokomentirao pobjedu Hajduka nad Varaždinom u 3. kolu HNL-a. Splićani su preokretom na Poljudu svladali Varaždin sa 2-1 (0-1). Goste je u vodstvo doveo Dimitar Mitrovski (8), a Filip Krovinović (56) i Marko Livaja (74) su u nastavku pogađali za pobjedu Hajduka.
"'Povijest se ciklički ponavlja. Tendencije se pojave, zatome pa opet pojave. Godina je 1950., jesen svira zadnji ples, a dalmatinski studenti u Zagrebu dolaze na ideju kakva nije postojala do tada u Europi. Ako je i postojala, nije se realizirala. Dakle, avangardna je. Dan kasnije, Hajduk na Placu, po prvi puta uz organizirano navijanje, golom Brokete u smiraj utakmice pobjeđuje privilegiranog rivala. Svileni gosti, kakvi inače i jesu miljenici režima, potužili su se na pretjeranu buku. Uzalud, Hajduk je osvojio prvenstvo bez poraza. Nešto kasnije, 74 godine, Hajduk je pobijedio miljenika režima, filijalu ljutog rivala koja, da pravda u našem društvu postoji, nikad ne bi smjela zaigrati isti rang natjecanja kao i matica, golom Sigura u smiraj utakmice ispod crveno-plavog dimnog plašta i južnoameričkog stadionskog i životnog delirija, odakle i dolazi ime grupe. Stadion nije isti, ovaj je nekoliko stotina metara sjevernije, liga nije ista, miljenici režima nisu isti, ali je isti entuzijazam u borbi protiv anomalija u vlastitom okruženju od 1950. do danas. Možda i ishod na koncu prvenstva bude isti, tko će ga znati?! Tantalove muke po sistem, prst u oko inertnoj politici, kamen u cipeli apatičnoj gospodi u odijelima lišenoj potreba za ikakvom borbom, brana idejama o privatnom klubu u kojem gazda lupa šakom o stol. Šarenilo, Mediteran, dica juga, avangarda, dišpet i otpor – Torcida Split. Sritan rođendan!", stoji u poruci koju je objavio Naš Hajduk.
'Za sve treba vremena. Hajduk tek stvara ekipu'
"Idemo sad ovako. Za sve što se stvara treba vremena. Hajduk stvara ekipu, gradi momčad. Počeci su uvijek turbulentni. Ima puno uspona i padova, zato treba strpljenja. To se Hajduku događa, a sve je to posljedica i forme i načina funkcioniranja kluba. Dinamo tu ima prednost jer je zadržao momčad iz prošle sezone, dodali su na Maksimiru još nove igrače i još pojačao priču. Oscilacije Hajduka su apsolutno normalne", govori u uvodu slovenski trener Primož Gliha i nastavlja:
'Gattuso se treba upoznati sa splitskim mentalitetom'
"Došao je novi trener s novim mentalitetom. Gennaro Gattuso još se treba upoznati sa tim splitskim mentalitetom, ali uvijek ću reći da je publika u Splitu najveći i najjači adut Hajduka, najveća snaga splitskog kluba. S jedne strane, to je veliko opterećenje, ali s druge i jedna velika energija. Navijači u Splitu uvijek od Hajduka žele pobjede. Nitko nije očekivao da će Ružomberok proći Hajduk. Ovaj dvoboj protiv Varaždina bio je jako bitan za Bijele i završili su ga kako su htjeli".
'Baklje su temperament, emocija, volim ih'
Priča nas je odvela prema navijačima. Torcida je nakon preokreta svojih ljubimaca prekinula susret, pobacavši balje i topovske udare na tartan stazu.
"Gledajte, to je temperament, a igrači na terenu nisu niti u jednom trenutku bili ugroženi. Uvijek je tako u Splitu, uvijek je tako na Poljudu. Na jugu to ide tako. Nije to samo slučaj u Splitu, ima toga u Napulju, Marseilleu, u Grčkoj, ima toga i u Zagrebu, a Zagreb nije na jugu", objašnjava nam Primož Gliha i nastavlja:
Bad Blue Boysi protiv Šibenika
'I u Zagrebu je vruće i temperamento'
"Svi volimo baklje, svi volimo vatrenu, pravu nogometnu atmosferu, naravno sve u granicama normale. Nogomet se i igra zbog navijača. Sve je to jedan dio folklora. To je zaštitni znak južnjačkih navijačkih grupa, ali ne samo južnjačkih, nego općenito ozbiljnih i organiziranih navijačkih grupa. To daje atmosferi posebnu emociju, to daje draž utakmici, nogometnom događaju kao takvom, to je navijački identitet. Kad je ta emocija kontrolirana, onda je to spektakl i super. Imaju to i Dinamovi navijači. Nije u Splitu, Napulju ili Marseilleu samo tako. I u Zagrebu je ista stvar s BBB-ovcima. Svugdje gdje su navijačke grupe organizirane, brojne, ozbiljne, ima takvih stvari, baklji, takve atmosfere. Gdje ima kritične mase, ima i toga. Sve je to sastavni dio nogometa i normalno uvijek treba takvo što imati u granicama kontrole".
Primož Gliha pokraj Igora Cvitanovića.
'Na Kosovu isto vrlo brzo eskalira iz pozitivnog u negativno i obratno'
Gliha razumije i poštuje navijače, ultrase i navijačku supkulturu.
"U Jugoslaviji je bilo malo drugačije, nisu navijačke grupe bile tako organizirane kao danas, ali nikad nije prešlo granicu nečeg ružnog, osim na kraju kad se Jugoslavija raspadala, tad je sve eskaliralo. Bio sam izbornik Kosova, tamo je isto temperament veliki, energija i emocije velike i sve to vrlo brzo eskalira isto iz pozitivnog u negativno i obratno. Nogomet je najbitnija sporedna stvar na svijetu, nogomet su emocije, nogomet mami uzdahe, nevjerojatni spin osjećaja, vrtuljak emocija. Gattuso poznaje takav temperament. Dolazi iz Italije, a svi znamo kakve su atmosfere tamo. Jedino, vidjet ćemo kako će svoj temperament i karakter prilagoditi Splitu i Dalmaciji".
Grafit posvećen Dinamu u Ulici Božidara Magovca pored Caffe bara Azzurro, u naselju Travno
'Žao mi je što nisam više odigrao za Dinamo'
Gliha je odigrao samo dvije utakmice za Dinamo, postigao dva pogotka, drugi baš svojoj Olimpiji u jugoslavenskoj ligi. Krivo mu je što nije više odigrao, međutim bivša se država raspala, počeo je rat. Bio je u Dinamu u vruće doba. Od 1989. pa do svibnja 1991. utakmice Dinama, pogotovo na gostovanjima, često su bile incidentne, prekidane, praznile su se tribine, kulminacija se dakako dogodila tog 13. svibnja 1990., u zraku je već tada bio miris baruta...
"Žao mi je što nisam više odigrao za Dinamo od te dvije-tri utakmice. Bio sam u Dinamu protiv Crvene Zvezde kad smo ih dobili 3-2. To je bila prva utakmica Dinama i Zvezde nakon one nikad odigrane 13.5 1990. Meni je ta utakmica bila nešto posebno. Tad je Maksimir gorio, državni je vrh Hrvatske bio na utakmici. Samo ću vam reći ovo - Bad Blue Boysi su tad zapalili more baklji i dimnih, a mi smo prema njima i čitavoj situaciji imali strahopoštovanje, maksimalno. Bojali smo se da čitava atmosfera ne prijeđe granicu kao godinu dana prije."
Plave dimne na Dinamovom Sjeveru. Impresivna kulisa.
Nastavio je pričati o toj kultnoj utakmici, posljednoj između Dinama i Crvene Zvezde...
"Da ne dođe do žrtava, bojali smo se da sve ne eskalira, jerje bilo naelektrizirana atmosfera. To je bila ratna godina i normalno da je to bilo više od obične utakmice. Na svu sreću, Dinamo je dobio. Crvena Zvezda je tada bila vrlo jaka, europski prvak iz Barija. Publika je taj detalj vjerojatno malo drugačije shvatila, ali mi smo jako dobro znali što na travnjaku moramo napraviti da dobijemo te europske prvake. I dobili smo ih uz pomoć Bad Blue Boysa. To mi je bio jedan od najvećih pritiska", govori Primož Gliha.
Tada se sjetio jedne legende Dinama...
"Znam da je Kujtim Shala bio veliki ljubimac Bad Blue Boysa, jedan od najvećih. Pjevali su mu da je kralj, stalno. Mene je navijačka atmosfera uvijek palila. Imaš igrača koji mogu igrati u žestokim atmosferama koje su protiv tebe, imaš i one koji ne mogu, ali ne mogu i pred svojim vatrenim navijačima, jer emotivno izgore. Navijači nisu crno-bijela priča, ima tu dosta sive zone. Navijači te ili dignu ili te unište. Navijači donose puno energije, ogromnu energiju. Tu energiju moraš poštovati jer je to strašna energija koja te može i pojesti i lansirati u nebo, među zvijezde", navodi Primož Gliha.
Mi imamo svoga kralja, ime mu je Kujtim Shala, otpjevali smo Primožu...
"Da, upravo su mu to pjevali. Mi imamo svoga kralja, ime mu je Kujtim Shala. Bravo, to je ta pjesma".
U Izraelu je bježao s terena, spašavajući živu glavu...
"Znači, Poljud i ovo što se danas dogodilo s tim prekidom, bakljama, ma to je sve kamilica za Izrael. Tamo je temperament na većoj razini nego u Splitu. Igrao sam izlučnu utakmicu u Izraelu u kojoj je 10-14 tisuća suparničkih domaćih navijača utrčalo na travnjak. Kad su zabili gol za naslov prvaka u 97., eksplodiralo je, navijači su se sjurili na teren, a mi s terena u svlačionicu kako bi spasili živu glavu."
Motiv jedne od najslavnijih zastava Bad Blue Boysa u Ivanićgradskoj ulici na zagrebačkoj Volovčici.
Nije tu stao...
"Međutim, morali smo se vratiti na teren da se dvoboj završi. I sad vi zamislite, mi se vratimo na teren, hrpetina navijača se onako miče s terena i stoji uz liniju, čeka završetak, opći kaos, sve prijeti da izmakne nepovratno kontroli. Jedno 15 000 ljudi onako napeto, euforično, čeka uz aut liniju da opet uđe u teren i svoje junake odvedu u vječnost navijačkog obožavanja, da se tako izrazim. Vratimo se mi na teren, to u okruženju odradimo i opet pobjegnemo u svlačionici kako bi spasili živu glavu. E vidite, to je bila utakmica bez ikakve logike, a ova današnja u Splitu normala. Malo pobacaju baklje na tartan stazu, a navijači su na sigurnom, zaštićeni, na sigurnoj razdaljini."
I za kraj, Primož Gliha je dodao:
"Koga boli briga što se na tribinama događa, igračima se ništa ne može dogoditi. Ultrasi imaju svoju utakmicu i neka je imaju. Nogometaši i trener imaju svoju i svatko svoj posao treba odraditi što bolje", zaključio je Primož Gliha.
POGLEDAJTE VIDEO: Zašto je baš tolika razlika između Dinama i Hajduka? 'Na Poljudu nedostaje jedna ključna stvar'
