Priznao je u početku razgovora da ne stigne obići hrvatske gradove koje voli, u kojima se rado nađe pa odgovorio na pitanje je li Londončanin.
"Po tome sam onda i Rus i Turčin. Moja obitelj i ja smo imali i imamo privilegiju da smo živjeli u Moskvi, Istanbulu i Londonu, na tri adrese i u tri velika grada. Svatko može reći da je Moskva najbolji grad na svijetu i nitko mu ne može reći 'Daj, ne seri'. Može nekome biti hladna, ali taj grad nudi povijest, kulturu, život, noćne klubove, stanove, restorane... Tko šta voli. London mi je drag za popi*dit’, tamo sam bio i kao igrač, tamo su mi se rodili sin Leo i treća kćer, Nia.
London je London, ja ga obožavam, volim sve u Londonu, ali iskreno ti kažem, da me sada pitaš koji mi je grad najdraži... Reći ću Istanbul. Da me netko pita di ćeš živit’, a da su u pitanju ova tri grada koje spominjemo, to je Istanbul sto posto. Pusti ti sad ove faktore, tipa terorizam, jer... Nije ni London siguran po tom pitanju. Nije London Malinska i Vodice, uostalom, nedavno je ruknulo sto metara od našeg stana. Dakle, ako maknemo taj terorizam, Istanbul ne može biti bolji grad za život", tvrdi Bilić i nastavlja objašnjavati:
Kako je Bilić došao u West Ham
"Znači, klima je najbolja na svijetu, imaš more kao i u Splitu, mentalitet ljudi je isti kao i doma, samo što su oni muslimani, a mi katolici. A onda povijest, ‘oćeš li stari grad Sultanahmet, ‘oćeš li jest’, ‘oćeš li pit’, ‘oćeš kulturu... To je nemoguće. A ljudi... Meni su uvijek ljudi ti koji čine grad, a Turci su, koliko god to može nekome zvučati čudno, najsličniji našem mentalitetu. Sve će ti dat’, a temperamentni u pi*ku materinu! Ne, nisu Englezi hladni, Rusi su hladniji, ali njih je i život tako naučija. Uvik ih je gazilo. Car, Staljin, Lenjin...
Da me se krivo ne shvati, nisam se ja razočarao u Englesku, nego sam se oduševio Turskom. Meni je London osta’ di je i bija, ali sam oduševljen Turskom. Ne samo ja, ‘ko god je bija kod mene je oduševljen... Onaj centar, Nišantaši... Pa to je mali Pariz, je*a te. Mi imamo male predrasude spram Turske, kamenovanja, bune, ovo, ono... I ja sam osjetio neke stvari na svojoj koži. Recimo, onaj prekid na utakmici protiv »Galatasaraya«. Ono je bio rat, ono je i za Tursku bilo previše. Ili kad smo u Sivasu izgubili 0-3. Utakmica je bila noćna, sletjeli smo u jedan iza ponoći i njih 200 nas već čeka... Ti si stvarno imao osjećaj da će oni uletit’ i istuć’ nas. One njihove oči... Uf! Ali, makni ta dva incidenta i Turci su najbolji ljudi na svijetu."
West Ham's Slaven Bilic (L) engages Manchester United's Ryan Giggs during their Premiership match at Upton Park 08 December. The match ended in a 2-2 draw. / AFP PHOTO / ADAM BUTLER
Osvrnuo se Bilić i na svoj posao.
"Nisam ni mlad ni star trener, znam gdje pripadam, zašto sam tu i kako sam doša’. Znam točno svoju kategoriju. Gdje bih još volio raditi kao trener? Jedno su moje želje, ali realnost će biti determinirana sljedećim godinama ili mjesecima. Teško je nakon Engleske bilo gdje ići. Ja ne treniram najveći klub na svijetu, ali treniram klub koji volim, klub di sam igrao, je*en klub, klub u sigurno najkompetitivnijoj ligi na svijetu i teško je nakon Premierlige ići negdje da te to baš onako pali.
A kako sam, zapravo, došao u West Ham kao trener? Niti sam po igračkim kvalitetama bio Rio Ferdinand, niti sam bio slavan poput Davida Beckhama i Erica Cantone da sam bio na naslovnim stranicama, ali bio sam dovoljno popularan i dobar kao igrač, a kod Engleza nije kao kod nas. Kod njih slava ostaje i kada prođu godine. Englezi cijene to što si napravio kao igrač i baš to mi je dalo privilegiju da čelnici klubova počnu o meni razmišljati. Naravno da je to samo po sebi bilo malo, kasnije je došla reprezentacija s kojom sam nešto napravio kao izbornik pa je bilo lakše probiti se."
Ranieri i Leicester sve su zaje*ali
Kazao je da mu posao ne 'visi', ali i dodao:
"Iskreno, Claudio Ranieri i Leicester City zaje*ali su sve nas trenere u Engleskoj. S jedne strane super, jer su nam dali nadu da se može, a s druge sada svi očekuju da i ti to napraviš. I bit ću iskren, nije Leicester City u tom trenutku imao jaču ekipu od West Hama. Kupili su samo Okazakija i Fuchsa, ali njima su Vardy i Mahrez te sezone igrali k’o Suarez i Messi. Kako? Zašto? Nitko ne zna odgovor, ali tako je bilo. Leicester City i Ranieri su te sezone u svakom slučaju rasturili srednji stalež u Premierligi. Sada svaka Uprava može reći: Kako su oni mogli, a mi ne možemo?"
Okrenuo se situaciji u hrvatskom nogometu:
"Ne pratim puno i ne gledam, ali naša je liga izuzetno pozitivna. Ne samo zato što je Rijeka, predvođena Matjažom Kekom, prošle sezone razbila dugogodišnju dominaciju Dinama, na čemu joj stvarno treba čestitati. Rijeka je digla cijeli grad na noge, a to je velika stvar. Dinamo je jak kao i prije, Hajduk je završio sezonu u pozitivi i nada se staroj slavi, Osijek je sve bolji, Slaven Belupo je dobar... Dakle, mi smo već na pet klubova u ligi gdje više nema Agrokora, a ako nema Agrokora, nema niti nogometa. Povući ću paralelu s Engleskom, West Ham dobije 100 milijuna funta ako ostane u ligi, pa dobijemo lovu od Umbra, od Betwaya, od ulaznica... A kako će klubovi u Hrvatskoj bez Agrokora? Pa, neće Hajduk biti sponzor Agrokoru, nego Agrokor Hajduku. Ili INA, netko treći..."
Modriću bi bubreg dao
Naravno da je Bilić upoznat i sa situacijom u koju se uvukao Luka Modrić, kapetan hrvatske nogometne reprezentacije o kojem ima iznimno visoko mišljenje:
"Luka Modrić? Sad bih mu istog trenutka dao bubreg! A pritom ne pričam o njemu kao o igraču. Znam Lukina oca i Lukinu mater, znam mu strica. Iz one moje generacije koju sam vodio u reprezentaciji Luka je od svih igrača ostao najnormalniji. Skroman je, ponizan, on je sve ono što je bio i prije. Zna što je, gdje je i zašto je, ali ponizan je. I znam da Luka nije napravio ništa loše, znam da je Luka najbolji na svijetu. Meni je puka’ film kad je sve to krenulo i zva’ sam ga na telefon sa Hvara. Zapravo, prvo sam mu zva’ oca, koji je bio gotov, baš gotov. Onda sam zva’ i Luku i vidio sam da ga je to sve skupa jako pogodilo. Na žalost, takvi smo mi u Hrvatskoj. Jedva čekamo izvrijeđati neke autoritete. S druge strane, u takvim situacijama ojačaš..."
