Hrvatska nogometna bajka se nastavlja. Nakon ruskog srebra, Vatreni su iz katarske pustinje donijeli i broncu upisavši se tako u ekskluzivno društvo reprezentacija koje su s dva uzastopna Mundijala donosili medalje.
Ipak, SP u Kataru se bitno razlikuje od onog u Rusiji po jednom važnom detalju. Dok su 2018. u kadru bila tek dva igrača iz HNL-a, u Kataru ih je bilo čak šest. Ne samo da je HNL dobio više mjesta u avionu nego je zavrijedio i znatno bitniju ulogu.
Nikad više HNL-ovaca, nikad važnije uloge
Dominik Livaković i Filip Bradarić u Rusiji nisu bili ni blizu prve momčadi, a pogotovo ih nismo mogli smatrati igračima koji su donosili prevagu u važnim trenucima. Situacija u Kataru je bila znatno drugačija.
Na popisu Zlatka Dalića se našlo čak šest HNL-ovaca, a s obzirom na smjenu generacija bilo je i prije početka jasno da će neki od njih imati vrlo važnu ulogu. Dominik Livaković i Ivica Ivušić su bili programirane prve dvije opcije na vratima, a Josip Šutalo je bio vrlo blizu poziciji startnog stopera. Mislav Oršić se već na EURO-u pokazao kao zlatna Dalićeva zamjena, a Bruno Petković i Marko Livaja su trebali uskočiti u zahtjevnu ulogu koju je prije četiri godine imao Mario Mandžukić.
Puno je sumnje bilo u kvalitetu HNL-ovaca te su se sjene sumnje u njihovu kvalitetu nerijetko nadvijale nad Vatrene no svih pet koji su nastupili dokazali su da su vrijedni reprezentacije i da bez njih bronce ne bi bilo. Vjerujemo da bi isto dokazao i Ivica Ivušić da je imao priliku stati među vratnice. Uostalom, on se dokazao u reprezentativnom dresu već nekoliko puta. No krenimo redom.
Zadarska hobotnica obranila Hrvatsku
'Jedan od najboljih linijskih golmana svijeta', opis je koji posljednjih dana sve češće čujemo u domaćim medijima, a ta teza je potvrđena i činjenicom da je bio u najužem krugu kandidata za Zlatnu rukavicu. Statistički ju je i zaslužio jer uz čak četiri obranjena penala u raspucavanjima, Livaković ima i najveći broj obrana na turniru.
Visok postotak zaustavljenih udaraca i obranjenih velikih šansi dodatni su argumenti u njegovu korist no ipak je presudio naslov svjetskog prvaka koji je Zlatnu rukavicu odnio u ruke kontroverznog Argentinca Emiliana Martineza.
Imao je Livaković posljednje dvije sezone oscilacija u formi. Čak je u par navrata nakratko i gubio reprezentativnu jedinicu no poput Dražena Ladića prije 24 godine, Dinamov vratar je na ovom prvenstvu pokazao ono najbolje što krije u sebi.
Spektakl protiv Japana i Brazila
Bilo je u njegovim predstavama i trenutaka koji su mogli loše završiti za Vatrene. Plivao je Livi protiv Belgije, mogao je bolje reagirati kod gola Maroka u utakmici za treće mjesto no sve su to sitnice u odnosu na spektakularne partije koje je pružio protiv Japana i Brazila.
Livaković je bilježio 3.6 obrana po susretu uz postotak od 78 posto. Primao je u prosjeku jedan gol po utakmici, a dva je susreta sačuvao mrežu nedirnutom. Ono što će svima ostati u sjećanju jest 'spuštena rampa' Japancima u raspucavanju kada se s tri obrane upisao u nogometnu povijest, a pamtit će ga i 200-ak milijuna Brazilaca.
Nakon ovog prvenstva možemo reći, Livi je odrastao u sjajnog vratara i apsolutno je dostojan nasljednik Danijela Subašića.
Igrač za velike utakmice
Mislav Oršić, zlatna je Dalićeva zamjena i čovjek za velike utakmice. Teško je bilo očekivati da će se probiti u početni sastav pokraj nevjerojatnog Ivana Perišića, no ovaj strpljivi i skromni mladić prihvatio je ulogu koju mu je izbornik namijenio i svoje je minute fantastično iskoristio. Možda čak i najbolje, ne samo među Vatrenima.
Eksplozivno Dinamovo krilo zaigralo je u šest susreta ubilježivši tek 28 minuta po utakmici zaigravši od početka samo protiv Maroka u borbi za treće mjesto. Usprkos relativno maloj minutaži, Orša je jednom zabio i dva puta asistirao. Učinak je to vrijedan naklona.
Osvojio je srca navijača nesebičnom asistencijom Lovri Majeru za 4:1 protiv Kanade. Mogao je Oršić tada i sam završiti akciju no poslužio je bivšeg suigrača iz Dinama i pokazao veličinu. Vratio se taj potez Oršiću, nagradila ga je igra u nokaut fazi.
Asistencija Petkoviću za izjednačenje protiv Brazila u 117. minuti jedno je od važnijih u modernoj povijesti hrvatskog nogometa. Gol koji je zabio Maroku još će se mjesecima vrtjeti u sportskim emisijama. Mislav Oršić istinska je vrijednost HNL-a i ne bi nas začudilo da 'bogati prosci' s vrećama novca stinu prositi njegovu ruku pred Maksimirsku 128.
Tricksteri s Poljuda i Maksimira u Mandžinim kopačkama
Marko Livaja je isto kao i Bruno Petković imao tešku ulogu mijenjanja Marija Mandžukića u vrhu napada. Zamjeralo se ovom dvojcu da ne trči dovoljno, da nisu dovoljno borbeni. Čak je i izbornik Dalić poručio 'naši su napadači iz HNL-a, nemojmo živjeti u oblacima'. Također, bilo je jasno da nitko nema poziciju glavnog centarfora, a samim tim ni igru prilagođenu sebi.
Percepciju njihovog zalaganja na terenu iskrivljuje činjenica da smo posljednjih 10 godina kao predvodnike hrvatskog napada gledali Ivicu Olića i Marija Mandžukića, ljude čiji su trkački kapaciteti fenomen svjetskog nogometa. Drugim riječima, nisu Livaja i Petković trčali malo nego su to Mandžo i Ola činili više nego što čini 95 posto svjetskih ofenzivaca.
Načeti Livaja isporučio gol i asistenciju
Livaja je na SP došao načet ozljedom koju je zaradio u okršaju sa Slaven Belupom u posljednjem kolu HNL-a prije Mundijala te je propustio i prijateljsku utakmicu protiv Saudijske Arabije. Ipak Hajdukov čarobnjak je iz šešira izvukao gol i asistenciju u situacijama kada je Vatrenima zbilja trebao njegov učinak.
Pogotkom Kanadi preokrenuo je susret i odveo ga u smjeru iz kojeg se nabrijana sjevernoamerička momčad više nije mogla izvući, a minijaturom protiv Maroka postavio je platno za sliku koju je majstorijom oslikao Mislav Oršić. Mrlja na njegovom nastupu je pogođena stativa u raspucavanju protiv Japana, no to nas nije koštalo.
U šest utakmica skupio je u prosjeku 40-ak minuta, a možemo reći da je Marko Livaja zadovoljio s obzirom na bitno drugačiju ulogu od one koju ima u matičnom klubu.
Petkovićev pogodak za povijest
Bruno Petković je zabilježio sličnu minutažu kao i Livaja. Napadač Dinama osvojio je nešto više duela i bilježio je nešto više dodira s loptom od kolege iz Hajduka, a upisao je i jedan pogodak. I to kakav pogodak? Zabio je Petković iz svog jedinog udarca za izjednačenje protiv Brazila spasivši Vatrene povratka kući u četvrtfinalu. Da nije napravio ništa više – dovoljno je.
Mogao je Petković zabiti i još kojeg no njegov nogometni altruizam ga tjera da uvijek prije traži suigrača u boljoj poziciji nego pogodak. I on se nalazio u drugačijoj ulozi nego što je to slučaj u klubu, samim tim što u reprezentativnom dresu znatno manje sudjeluju u izgradnji napada, a mnogo više ovise o onom što im suigrači pripreme.
Dečko koji obećava
Jedini defanzivac iz HNL-a u kadru Zlatka Dalića je Josip Šutalo. Mnogi su ga očekivali kao partnera Jošku Gvardiolu u srcu obrane no izbornik mu je pretpostavio Dejana Lovrena u prvom redu zbog iskustva. Čekao je Šutalo priliku i dočekao u posljednjoj utakmici protiv Maroka.
Odigrao je Dinamov mladi stoper sjajnu utakmicu. U 90 minuta nitko ga nije uspio predriblati, a otklonio je čak pet opasnih situacija. Pokazao se siguran na lopti, a zahvaljujući atleticizmu koju posjeduje kao i Gvardiol, Vatreni su mogli zadnjom linijom izaći visoko te u kontinuitetu pritiskati Maroko. Dečko je to od kojeg se u narednom desetljeću očekuju velike stvari.
HNL-ovci iznenadili one koji ne gledaju domaću ligu
Šesti igrač iz domaće lige je Ivica Ivušić. Sigurni čuvar mreže Osijeka ovog puta nije dočekao svoju šansu na SP-u no velika je snaga Vatrenih kada uz Livakovića imamo takvog vratara u kadru.
Zaključak je da je HNL Vatrenima na ovom prvenstvu donio tri pogotka, tri asistencije i čak četiri obranjena penala. Svi su ti golovi, asistencije i obrane došle u živim utakmicama, u trenucima kada je Hrvatskoj gorjelo pod nogama ili pak dogorjelo do noktiju. U domaćoj ligi ima snage i kvalitete, a to je iznenađenje samo za one koji taj isti HNL ne gledaju.