Komentar /

Rock and roll, cajke i šlageri: Kako je Nenad Bjelica na Maksimiru skladao svoju Boemsku rapsodiju

Image
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Kakva god bila i kome god se (ne) sviđala, maksimirska rapsodija i dalje svira. I svirat će. Bar do proljeća

9.11.2018.
14:35
Goran Stanzl/PIXSELL
VOYO logo

Dugo mu se motala po glavi melodija, godinama je slagao i preslagivao ono što će ubrzo postati remek-djelo i vjerojatno najbolja pjesma ikad snimljena sve dok konačno nije sjeo za klavir i odsvirao grubu verziju Bohemian Rhapsodyja.

Mnogi nisu razumjeli Freddieja Mercuryja kad je skladao nekakvu vrstu kolaža pop-balade, operne arije i klasičnog rocka, no on je imao jasnu viziju u glavi. Pjesmu od skoro šest minuta gotovo nitko nije htio u cjelosti puštati na radiju jer je bila jednostavno predugačka. No, kad je konačno došla do etera, a time i do ušiju i srca publike, ostvarila je povijesni uspjeh.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Upravo je u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, kad je nastajala legendarna Queenova "stvar", zagrebački Dinamo posljednji put prezimio u nekom europskom natjecanju.

Sad kad životi Queenovaca i legendarnog i već pokojnog Mercuryja u obliku blockbustera Bohemian Rhapsody nemilo puni filmske dvorane, na Maksimiru se opet u jesen osjeti toplina europskog proljeća.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Puknuta" ekipa

Kao što je Freddie od naizgled nespojivih djelova slagao svoju najbolju pjesmu, tako je i trener Dinama Nenad Bjelica od kluba koji je od ionako skromnog kadra prodao dvojicu ponajboljih igrača i za kojeg se predviđalo da se neće ni plasirati u europsko natjecanje napravio nepobjedivi stroj koji u Europskoj ligi gazi sve pred sobom.

Image

Bjeličinih 14 veličanstvenih: Pogledajte nove maksimirske heroje

Image

Bjeličinih 14 veličanstvenih: Pogledajte nove maksimirske heroje

Bjeličina Boemska rapsodija također je složena od naizgled nespojivih dijelova koji u cjelini fantastično funkcioniraju. 

Mladom španjolskom fantazistu Daniju Olmu dao je "ključeve" momčadi i pustio ga da bude pokretačka sila njegovih napada. Švicarski Hrvat Mario Gavranović u Dinamu igra nogomet života, 25-godišnji Mislav Oršić postao je pouzdani strijelac s krilne pozicije nakon godina lutanja po Sloveniji, Kini, Koreji...

Bruna Petkovića pretvorio je u pravog jokera i napadača koji ne mora zabijati da bi bio koristan na terenu. I to nakon godina tavorenja i traženja svog mjesta u talijanskim niželigašima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kapetansku trakicu vratio je Arijanu Ademiju - dečku koji je dvije godine proveo daleko od nogometa zbog afere s dopingom, da bi se na kraju dokazalo da ga uopće nije koristio. Rrahmanija je "izmislio" na mjestu lijevog beka na kojem on zapravo ni ne igra.

Jači od sudbine

Svi su oni u gustoj maksimirskoj magli ušli u povijest kao prva generacija Dinama koja će prezimiti u Europi od davne 1970. godine. Gledatelji s tribina nisu ih ni vidjeli, neki su čak i zvali prijatelje da ih pitaju koliki je rezultat. Ali nema veze. Magla je izrodila pobjednike.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rock and roll prije utakmice pjevali su Pipsi, Boysi su šlagerom svih šlagera "Serbus, Zagreb", da bi Hajrović i ekipa u svlačionici "poklopili" svoju Boemsku rapsodiju s jednim od najvećih folk hitova "Ne može nam nitko ništa", koju je uvijek rado zapjevao i nekadašnji Dinamov šef Zdravko Mamić.

Kakva god bila i kome god se (ne) sviđala, maksimirska rapsodija i dalje svira. I svirat će. Bar do proljeća.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo
Još iz rubrike