Otkrio je Rakitić da mu ne smeta kad mu navijači prilaze na ulici i traže zajedničku fotografiju te kako mu ne pada na pamet izbjegavati pojavljivanje u javnosti. Neka popularna turistička mjesta ipak izbjegava.
'Nikad nisam prošetao Ramblom'
"Ja se nikad ne skrivam od naroda. Doduše, kad sam potpisao za Barcelonu, ljudi iz kluba savjetovali su mi koja mjesta je poželjno izbjegavati, ona na koja navijači i ljubitelji nogometa najčešće zalaze, gdje nema turista… Tako je bilo na početku, ali neka mjesta i dan danas izbjegavam. Ja, recimo, živim u Barceloni već treću godinu, a još nijednom nisam prošetao Ramblom, ali nijednom. Na Montjuicu sam bio samo dvaput. Lažem, prošao sam sve te znamenitosti, ali gledao sam ih s drugoga kata autobusa kad smo slavli trofeje, ha, ha… Samo tada. Bez obzira na činjenicu da igram u velikom klubu i da sam, ‘ajmo reći, jako poznat, ne želim promijeniti svoj privatni život. Dakle, ako supruga i ja želimo negdje prošetati s djecom, mi se i prošećemo", rekao je hrvatski veznjak.
Sa suprugom i dvjema kćerima živi u Gava Maru, mjestu na katalonskoj rivijeri.
"Ne, nismo često na meti paparazza, ali ima pokušaja. Znaju nas čekati ispred izlaza garaže. Razumijem ja svačiji posao, ali naravno da bih volio svoj privatni život ostaviti samo za sebe. Nastojimo i kada stavljamo neke zajedničke fotografije na naše profile na društvenim mrežema, sačuvati privatnost naše djece, zamagliti im oči ili izbjeći da im se vidi lice. Nekad mi je žao, jer su fotografije baš lijepe. Svačega ima danas, iako… Mi se u Gava Maru osjećamo sigurno."
'Sarma, grah, čorbe...'
Priznao je Rakitić da se povremeno zaželi domaće hrane, a pronašao je i način da to riješi.
"Moje gurmanske navike u Barceloni su specifične, u posljednje vrijeme malo više pazim na prehranu, ali jedem zaista svašta. I nema neki katalonski specijalitet koji posebno obožavam, zaželim se jako i domaće kuhinje… Upoznao sam jednog Srbina koji je osamdesetih godina igrao rukomet za Barcelonu i otvorio restoran u središtu grada. Uputio me rukometni vratar Šarić, odveo me u restoran u kojemu je glavni kuhar čovjek iz naših balkanskih krajeva. To je bio pun pogodak, jer čovjek svako malo mimo menija ima u ponudi one naše specijalitete. Sarma, grah, raznorazne čorbe… Kad god nešto ima, pošalje mi poruku i ja se zaletim po to. Prošli tjedan je imao sarme, ja sjeo u auto, došao kod njega, popili kavu, ja odnio kući punu zdjelu i… Udri po sarmama, ha, ha, ha…"
'Igramo Čovječe ne ljuti se'
Otkrio je hrvatski nogometaš i kako su najveće Barcelonine zvijezde u stvarnosti posve normalne osobe.
"Evo, nedavno me na svoj 30. rođendan pozvao Luis Suarez i znam što odmah ljudi pomisle… Kakva li je to razuzdana rođendanska proslava bila, puna ne znam kakvog glamura i koječega. To je isto kao kada te bilo tko pozove na rođendan, kaže ti da dođeš u taj i taj restoran u osam navečer. Ni manje, ni više. Isto mu donesem dar, zabavljamo se i pričamo, družimo kao i svi ostali ljudi. Meni je jasno da cijeli svijet priča o Messiju, Suarezu i Neymaru, ali oni su momci kao i svi ostali. Nema tu ničega posebnoga. Evo, malo ljudi zna da mi između sebe na putovanjima igramo 'Čovječe, ne ljuti se', a svi bi rekli da se nogometaši uglavnom klade ili igraju poker, da se tu vrti ne znam koja lova. A cijela momčad Barcelone, otkako sam ja stigao, igra po cijele dane samo 'Čovječe, ne ljuti se'. I pritom se maksimalno zabavljamo. Uvijek igraju iste četvorke, jednu čine tim menadžer Pepe Costa, Messi, Suarez i Mascherano, drugu Iniesta, Busquets, Jordi Alba i ja…"
