Postoji li nešto u trenerskim metodama Pepa Guardiole što rezultira u tome da njegove momčadi pucaju pod pritiskom? I, sukladno, može li to biti ključ njegovog ovogodišnjeg uspjeha ili neuspjeha – obrane titule u Engleskoj i osvajanja Lige prvaka?
Manchester City je ove nedjelje na Etihadu pobijedio Arsenal s 3-1 i na krilima Aguerovog hat-tricka prerezao Liverpoolovu prednost s vrha tablice na dva boda. Prvaci Engleske su tako na najbolji mogući način odgovorili na šokantni poraz od Newcastlea iz prošlog kola. Što se ne može reći za Liverpool koji je osvojio tek bod protiv West Hama pa tako sada ima tri boda prednosti nad Cityjem.
Arsenal je nastavio svoj poražavajući niz
Međutim, a to je možda u čitavoj priči indikativno, postoji dojam da Cityjeva pobjeda nad Topnicima nikada nije niti bila upitna. Uostalom, kao što su engleski mediji kao papige ponavljali, Arsenalov učinak na gostovanjima protiv ostatka velike šestorke je grozan.
Topnici su u posljednjih pet godina odigrali 23 utakmice na stadionima svojih najvećih rivala – niti jednu nisu pobijedili, odigrali su sedam puta neriješeno i poraženi su čak 16 puta. Drugim riječima, skupili su sedam od mogućih 69 bodova.
Imajući to na umu, što nam govori Cityjeva pobjeda koja je prvake, u kombinaciji s novim kiksom Liverpoola koji je u ponedjeljak odigrao 1-1 s West Hamom, dovela nadomak prvog mjesta? Vjerojatno malo toga, barem što se tiče rezultata. Međutim, ono što je vjerojatno indikativnije jest način na koji je City došao do pobjede.
Britanski novinar Jonathan Wilsonnapisao je u svom tekstu o utakmici kako je ona predstavljala sraz dvaju kontradiktornih pripovijesti. "Manchester City je momčad kojoj nedostaje karaktera za nošenje s porazom; Pep Guardiola je pretjerano intenzivan, previše voli kontrolu, a rezultat je vješta, ali i neurotična momčad koja ne može razmišljati sama svojom glavom kada stvari na terenu krenu po zlu, glasi jedna pripovijest. Arsenal je momčad kojoj nedostaje kralježnice i čvrstine za velike gostujuće utakmice, glasi druga", napisao je Wilson za Guardian.
Arsenalova slabašna kralježnica i Cityjev pad pod pritiskom
Međutim, nije li riječ upravo o dvije pripovijesti koje nisu nimalo kontradiktorne, kao što je nedjeljni susret i pokazao? S jedne strane, Arsenal je novim porazom nastavio svoj poražavajući niz na teškim gostovanjima i dokazao da mu zbilja ponestaje mentalne snage za takve susrete. S druge, Manchester City zbilja ima problem pucanja pod pritiskom, što je bilo vidljivo u škakljivom prvom dijelu, kada su Topnici prvo izjednačili, a onda na duge periode prijetili da će preuzeti vodstvo.
Ali to za ovaj City nije ništa novo. Dapače, to nije ništa novo za momčadi koje trenira Pep Guardiola, koje su gotovo uvijek fantastično uigrane, ali imaju tendenciju gubitka kontrole i spektakularnih padova kada ih se izloži kontinuiranom pritisku.
Polufinale Lige prvaka 2014: Bayern Munchen – Real Madrid 0:4, prva tri gola unutar 18 minuta.
Polufinale LP 2015: Barcelona – Bayern Munchen 3:0, tri gola unutar 13 minuta.
Osmina finala LP 2017: Manchester City – Monaco 5:3, tri gola unutar 29 minuta.
Četvrtfinale LP 2018: Liverpool – Manchester City 3:0, tri gola unutar 19 minuta.
Četvrtfinale LP 2018: Manchester City – Liverpool 1:2, dva gola unutar 20 minuta.
Ovo je učinak Guardiolinih momčadi u nokaut fazi Lige prvaka u njegove posljednje četiri sezone. Obrazac je jasan.
Strukturni problem Guardiolinih momčadi
Uostalom, ukoliko se period od desetak minuta koji rezultira u tri ili više primljenih golova dogodi jednom, to se može otpisati kao anomalija. Ukoliko se dogodi četiri puta u pet godina, riječ je o strukturnom problemu. Jednostavno, igranje nogometa sa tolikom količinom intenziteta i minucioznosti, pedantno slaganje momčadi u strukturirani plan igre dovodi do momenata kada je gubitak kontrole neminovan. Manchester City je gotovo-pa-perfektna nogometna mašina, ali kada je izložite dovoljno jakom pritisku, ona puca poput porculanske vaze.
Jasno je da Guardioline metode stvaraju nuspojave. Zahvaljujući Španjolčevom minucioznom pristupu, njegovi igrači navikli su na gotovo pa stopostotnu kontrolu nad utakmicama. Međutim, kada jedan kotačić u mašini zapne, događa se potpuni gubitak kontrole. Pa ipak, unatoč svemu, City je slavio protiv Arsenala. City je smanjio zaostatak za Liverpoolom na samo tri boda. City je u posljednjih 10 prvenstvenih utakmica slavio devet puta.
I upravo je to prava lekcija koju možemo pročitati iz Cityjeve pobjede nad Arsenalom: unatoč tome što nisu bili na svojoj razini, unatoč tome što su ponovo na duge periode u potpunosti izgubili kontrolu, pobijedili su i to glatko. To može biti samo loš znak za Liverpool i ostatak izazivača.
Za poraziti Pepa potrebni su: elitni trener i elitna momčad
Ako zanemarimo Monaco (uostalom, u prvoj Pepovoj sezoni City još nije bio na razini na kojoj je u posljednje dvije godine), Pepovi krvnici u Ligi prvaka bili su, redom: Real Madrid, Barcelona, Atletico Madrid i, ove godine, Liverpool. Real i Barca su u tim sezonama osvajali titulu, Atletico i Liverpool došli su do finala. Zaključak je jasan – ukoliko želite zaustavite Pepa, morate imati elitnu momčad, elitnog trenera, ili kombinaciju jednog i drugog.
Drugim riječima, Pepove momčadi najjače su u natjecanjima koje privilegiraju konzistentnost i kvalitetu na duge pruge (u devet sezona svoje trenerske karijere, Guardiola je sedam puta osvajao nacionalna prvenstva), a često pucaju kada se nađu u intenzivnim kup susretima s najboljim europskim momčadima.
Na nesreću Jurgena Kloppa i njegovog Liverpoola, Atletico, Barcelona i Madrid ne igraju u Premier ligi.
