U manje od tri godine, Madrid je pod njim osvojio sve, a sada od njega traži spas nakon sezone u kojoj nije osvojio baš ništa.
Sezona koja je trebala nagovijestiti novu eru na Bernabeu, bez najveće zvijezde i stratega koji je od Madrida stvorio apsolutnog vladara Europe, završila je plamenu i pepelu. Devet mjeseci i dva trenera kasnije, Zinedine Zidane se vratio u klub s kojim je doživio najveće trenutke karijere – kako igračke, tako i trenerske.
Nova era Madrida završila je u pepelu i plamenu
Julen Lopetegui je dobio pet mjeseci na klupi Madrida; njegov nasljednik, Santi Solari, isto toliko. Florentino Perez, madridski despot, uvijek lak na okidaču, vječna sjena nad svakim strategom kluba, pokušao je drugim pristupom. Ako Madrid želi izaći iz sjene Barcelone, barem u Španjolskoj, glasila je logika, morat će implementirati dugoročniji, održiviji plan. Lopetegui – koji je od Španjolske ponovo napravio svjetsku silu prije nego je, osramoćen i slomljenog srca, dobio otkaz dan prije početka Svjetskog prvenstva, bio je idealan kandidat.
Međutim, proces je dug, a Perez je bio nemilosrdan – kada je Barcelona Ernestea Valverdea, s ozlijeđenim Leom Messijem na tribinama, pomela Madrid na Nou Campu, vrijeme je isteklo. Santi Solari, klupska legenda, doveden je da stabilizira brod, ali katastrofalan tjedan u kojem je izgubio sve – kup i ligu, ponovo, od Barcelone, europsku krunu od Ajaxa – presudio je i Argentincu. Spominjao se Jose Mourinho, koji je bio "počašćen što ga bivši klub želi vratiti", ali Perezov odabir je oduvijek bio Zidane.
Zidane, koji je otišao pod svojim uvjetima, Zidane koji se sada vraća, ponovo pod svojim uvjetima. Momčad koju je Francuz izgradio, koja je tri godine vladala Europom, ako ne i Španjolskom, nalazi se na koljenima, a njegov posao je vratiti je tamo gdje pripada. Barem tamo gdje Perez misli da pripada – na vrh, ne samo Europe nego i Španjolske. Sve ili ništa, kada je riječ o Real Madridu, klubu s najviše europskih i španjolskih naslova, klubu kojeg je Fifa proglasila najvećim klubom 20. stoljeća, koji je osvojio tri uzastopne Lige prvaka i četiri u posljednjih pet godina, ništa drugo ne dolazi u obzir.
Mir i stabilnost nakon sezone poraza i nesigurnosti
Na neki način, Zidane dolazi u najboljem mogućem trenutku, kako za klub, tako i za sebe. Sezona je de facto otpisana – Madrid za Barcelonom u Primeri zaostaje 12 bodova, ispao je iz kupa i iz Lige prvaka – preostale utakmice dolaze kao bonus, kao svojevrsna priprema za sljedeću sezonu. Nitko Zidanea neće kriviti ako Madrid ne popravi formu, čak niti ako ostane iza leđa ne samo Barceloni nego i gradskom rivalu Atleticu. Uostalom, ovaj nered nije maslo Zidanea – on je taj koji mora čistiti za Lopeteguijem i Solarijem. Tako će barem, čini se, glasiti partijska linija s Bernabeua.
Sa Zidaneom dolazi i osjećaj povratka u sigurnost - u ruke trenera koji ovu momčad, uništenu i poraženu u samo tjedan dana, poznaje kao dlan svoje ruke. Nakon sezone karakterizirane promjenama i kaosom, Francuz donosi mir. Ili se barem tako čini. Spominje se cifra od 300 milijuna za nova pojačanja – spominju se Eden Hazard i Kylian Mbappe, Neymar i N'golo Kante. Sljedeća sezona, kažu iz Madrida, predstavlja novu eru.
Real Madrid's German midfielder Toni Kroos (R) and Real Madrid's Spanish defender Sergio Reguilon react at the end of the UEFA Champions League round of 16 second leg football match between Real Madrid CF and Ajax at the Santiago Bernabeu stadium in Madrid on March 5, 2019. (Photo by JAVIER SORIANO / AFP)
Ali sve smo to već jednom čuli, zar ne? Zidane je stvorio svoju trenersku reputaciju europskom dominacijom bez presedana – nitko nije vladao Ligom prvaka kao njegov Madrid otkako je pet uzastopnih titula u pedesetima osvojio – upravo Madrid. Ali čak i tada, kada su trijumfi iz Cardiffa, Lisabona i Kijeva punili madridski Fuente de Cibeles, postojao je dojam da Zidaneovoj momčadi fali nešto – konzistentnost, dugoročni plan, jasan taktički identitet – ne bi li konkurirali Barceloni na domaćem frontu.
A ništa ne boli kao poraz od Katalonaca; otkako je Ernesto Valverde postao trener Barcelone, Madrid im već dvije godine u Primeri gleda u leđa. Ne računajući dvije utakmice Superkupa, Valverde je protiv Madrida odigrao šest utakmica – nije izgubio niti jednu, a pobijedio čak četiri, dvije s 3-0, jednu s 5-1. Barcelona u posljednjih 10 godina ima sedam ligaških titula (uskoro, najverojatnije, stiže i osma) i šest kupova, Madrid ima samo dvije i dva kupa, a nakon poraza u posljednjem El Clasicu zaostaje i u povijesnom omjeru utakmica s najvećim rivalom (95-96) . U Španjolskoj ne postoji monopol dvaju momčadi – posljednje desetljeće je u znaku Katalonaca.
Zadatak - vratiti se na vrh u Španjolskoj
Upravo to će biti presudan faktor u Zidaneovoj drugoj eri u Madridu – dokazao je da mu u Europi nitko nije niti do koljena, ali sada će isto morati napraviti i u Španjolskoj, s umornom, demotiviranom momčadi.
Nažalost po njega, s druge strane stoji Barcelona, predvođena najvećim igračem u svojoj, a vjerojatno i svjetskoj, povijesti.
