Posavec, Vušković, Mujakić, Jakoliš, Čolina, Jradi, Caktaš, Jurić, Jairo, Gyurcso i Diamantakos. Ovo je postava Hajduka koja je prije točno godinu dana nastupila u pretkolu Europske lige protiv Galatasaraya te izgubila u Istanbulu 2:0.
Iako je tadašnji trener Hari Vukas s tom momčadi izvukao pošten rezultat, bilo je to dosta mračno doba splitskog kluba. Nakon odlaska Marina Brbića nitko se nije htio hvatati u koštac sa svim problemima koje je Hajduk imao. Da ste tada rekli navijačima Hajduka da će za godinu dana Hajduk u svoje redove bez problema dovoditi bivše srebrne Vatrene te povremene hrvatske reprezentativce, vaše bi mentalno zdravlje došlo pod znak upitnika.
No danas je jasno da se u Hajduku događa nešto zbilja posebno. Među brojnim pojačanjima koja su dovedena ovog ljeta, postaje jasno da je najveće Mindaugas Nikoličius, sposoban sportski direktor koji je od Gorice napravio respektabilnu i stabilnu HNL momčad, a s Hajdukom ipak želi i puno više.
Emocije i stara slava
Nikoličius je na Poljud stigao za manju plaću nego što je imao u Gorici, potvrdio je to i predsjednik kluba Lukša Jakobušić i u tome je vjerojatno najveća moć Hajduka. Klub je to koji živi, može se slobodno reći, na staroj slavi, a Litavac je htio biti taj koji će mu dati neku novu slavu. Jer, činjenica je da će uskoro i srednju školu završiti djeca koja nisu ni rođena kad je Hajduk posljednji put bio prvak Hrvatske.
Hajduk je najatraktivniji klub u Hrvatskoj, to se mora priznati. Nije posebno dobar niti posebno loš, istina, ostvaruju rezultate ispod očekivanja, a javnost se uglavnom tim njihovim odnosima euforije i depresije dosta dobro zabavlja. Navijači, tradicionalno, ne odustaju od njega i na Poljudu možemo vidjeti svakog vikenda jako dobro popunjene tribine, debelo iznad prosjeka HNL-a.
Istra - Hajduk
Takav je potencijal privukao Nikoličiusa, a on je odlučio to moćno oružje koristiti kako bi privukao dobre igrače, koji nikad prije ne bi zaigrali za Hajduk, natrag u Split. Zapravo, za početak mu je pomogao i Jakobušuć koji je očistio staru gardu, uključujući i nekadašnjeg kapetana i legendu kluba Miju Caktaša. Uslijedio je jedan od najboljih poteza u novijoj povijesti kluba, a to je dovođenje Marka Livaje. Jedino se s dolaskom Nike Kranjčara može usporediti ovaj Livajin transfer, iako Kranjčar nije odigrao ni približan broj utakmica za Hajduk kao Livaja.
Hajduk ne može bez emocija, to mu je blagoslov i prokletstvo, a Livaja nikad ne bi došao i ostao u Hajduku (doduše, sigurno za plaću na rubu mogućnosti kluba) da nije za njega emotivno vezan i da ne osjeća da je stiglo njegovo vrijeme da konačno bude idol Poljuda i da pomogne Hajduku koliko može. Iako je na glasu kao problematičan lik, temperamentni Livaja ponaša se u Hajduku kao istinski lider koji ne priča puno, već vodi primjerom.
Igrači koji mogu puno dati
Dovodila su se i nedavno zvučna imena u Hajduk, ali bolje da nisu. Sjetite se samo Artema Milevskog i Huga Almeide. Obojica genijalni i za klasu bolji igrači od nekog HNL prosjeka, ali na kraju – totalno beskorisni. Almeidu su izdala koljena, a Artemov nadimak u Splitu je bio Mile Viski pa nema dodatne potrebe za objašnjavanjem.
Imena koja sad stižu na Poljud uistinu su impresivna, a još kad pogledate u kakvoj su ti igrači fizičkoj spremi i u kojoj su fazi karijere, rijetkima je jasno što oni zapravo traže na Poljudu. Filip Krovinović od rođenja je navijač Hajduka, odbio je navodno i on razne ponude te odlučio u najboljim igračkim godinama doći na Poljud, nakon što je igrao u engleskoj Premier ligi, najjačoj nogometnoj ligi svijeta. Zapravo, kad dovedete imena kao što su Livaja i Krovinović, onda je lakše dovoditi i brojne druge igrače koji s njima žele igrati. Nikola Katić i Lovre Kalinić Također su stigli, a posljednje potpise na ugovore stavili su Danijel Subašić i povremeni hrvatski reprezentativac Dario Melnjak. Ne treba zaboraviti ni Lovrencsicsa koji je lagano postao najbolji desni bek hrvatske lige.
Ako pogledate Hajdukov popis igrača, čini se to kao odličan spoj mladosti i iskustva, klupskih legendi i mladića koji će to tek postati, a mislimo pritom na Stipu Biuka i Marina Ljubičića. Hajdukova momčad, po imenima, izgleda jače nego, na primjer, momčad Rijeke ili Osijeka, koji su im izravni konkurenti za vrh ljestvice i europske pozicije, ali ne izgleda baš kao da te momčadi, koje su uigranije od njih, može pobijediti. O Dinamu da i ne govorimo.
Hype
Velik cilj ove sezone nije ostvaren. Hajduk se nije plasirao u europsko natjecanje, a predsjednik Jakobušić to je jako priželjkivao. Kako je sam jedne godine objašnjavao, nije to stvar samo nogometa, već cijele atmosfere, grada koji će bar tri četvrtka u godini živjeti za europske utakmice na Poljudu. Amerikanci to zovu hype, taj emotivni miks uzbuđenja, iščekivanja i očekivanja s kojim raste važnost nekog događaja.
Dovođenjem svih ovih igrača i u jeku solidnih HNL rezultata na startu sezone, Hajduk je dobio svoj hype, možda i najjači proteklih godina. S imenima kakva dugo nisu bila na okupu u redovima Hajduka stvoreni su splitski Galacticosi. Ako se sjećate onih originalnih Galacticosa, oni nisu baš bili posebno uspješna, već samo marketinški jako isplativa momčad. Ostaje nam vidjeti hoće li ovi Hajdukovi Galacticosi ozbiljno zaprijetiti Dinamu ove sezone ili će im i ove sezone, kao onda kad su ispali od Gzire, na Poljud sletjeti izvanzemaljci iz druge galaksije.
