Bayern je najuspješniji njemački klub, pa je nesumnjivo i u londonskom finalu favorit protiv Borussije. Međutim, i 1997. godine Borussija je bila autsajder u finalnom srazu protiv Juventusa, pa je trijumfirala s 3:1 i to baš na Bayernovom Olimpijskom stadionu u Münchenu.
Juventus za kojeg je u finalu nastupao i naš Alen Bokšić, tada još s Vierijem, Zidaneom i Deschampsom, tek je uspio zakuhati utakmicu sredinom drugog poluvremena. Jer, njemačka je momčad s dva pogotka Riedlea (29. i 34.) povela s 2:0 da bi Del Pierro u 66. minuti smanjio zaostatak Talijana.
Sve je bilo odlučeno nakon trećeg pogotka Borussije četiri minute kasnije, strijelac je bio Ricken. Sammer, Reuter, Chapuisat i Lambert odigrali su fantastičnu utakmicu i posve su zasjenili Juventusove zvijezde. Danas se tako Borussija osim sa osam naslova njemačkog prvaka, tri kupa i jednog Kupa kupova može pohvaliti i s naslovom europskog prvaka.
Bayern je četiri puta bio europski prvak, no pet puta su u odlučujućoj utakmici nogometaši bavarskog kluba osjetili gorčinu poraza . Pa i danas u Bayernu najviše razgovaraju o propuštenom naslovu 1999. godine kada su u sudačkoj nadoknadi protiv Manchester Uniteda primili dva zgoditka i tako prokockali 1:0 vodstvo...
"Dali bi sve osvojene naslove samo da ovo nikad nismo doživjeli", u kamere njemačkih snimatelja rekao je tada jedan navijač Bayerna emotivno slomljen nakon Unitedovog pokreta. A Bayern je tijekom svoje povijesti osvajao mnogo, 23 naslova njemačkog prvaka, 15 domaćih kupova, osvojio je jednom i Kup UEFA-e pa i Kup kupova i naposljetku izrečenih četiri naslova europskog prvaka.
Prvi naslov europskog prvaka Bayern je stekao 1974. godine u Bruxellesu kada je lako sa 4:0 nadvisio madridski Atletico. No, tek u drugoj utakmici, jer je prva završila 1:1. Tada su pravila bila da se u slučaju neodlučenog ishoda i nakon produžetaka igra nova utakmica. U prvoj utakmici je nakon produžetaka bilo 1:1 (0-1 Aragones 114., 1-1 Schwanzerback 119.). Iako su se Bavarci jedva izvukli u prvom dvoboju, u ponovljenom su razvalili Madriđane (Uli Hoeness 38. i 83. i Muller 58. i 71.).
Već sljedeće godine, 1975. Bayern je osvojio svoj drugi naslov, u finalu je s 2:0 pobijedio engleski Leeds, pogocima Rotha u 71. i Mullera u 81. minuti. Svoje 'zlatne godine', kako kroničari Bayerna nazivaju ovo razdoblje dominacije Bayerna, nastavljene su trijumfom i 1976. godine u Glasgowu. Bayern je treći puta uzastopce osvojio europski naslov, u finalu je nadvisio francuski St. Ettiene 1:0. Pogodak odluke bio je djelo Rotha u 57. minuti.
Potom je Bayern igrao tri puta u finalima i sva tri puta gubio - 1982. U srazu s Aston Villom (0:1), 1987. s Portom (1:2) i 1999. s Man. Unitedom (1:2).
Četvrti naslov prvaka Europe Bayern je dosegao 2001. protiv Valencije. Poslije 120 minuta i 1:1 (Mendieta u 3. i Effenberg u 51.) izvodili su se jedanaesterci i u junaka se prometnuo vratar Oliver Kahn.
Naposljetku Bayern je u zadnje tri godine dvaput izgubio u finalu, 2010. je s našim Olićem svladan u madridskom finalu protiv Intera (dvaput Milito)', te lani na svojoj Allianz Areni u srazu protiv Chelseaja. Bayern je bio favorit u tom finalu ne samo zbog domaćeg terena već i zbog goropadnosti s kojom se i lani dičio.
Nije pomoglo, iako je Bayern poveo pred kraj utakmice (Muller 83.) londonski klub je preko Drogbe izjednačio u 88. minuti. U produžecima pogodaka nije bilo, pristupilo se jedanaestercima, Olić i Schweinstanger su bili nesretnici koji nisu iskoristili penale i Chelsea je slavio.