Čvarci, šaran na rašljama, čobanac, prase, janjetina, bila je to prava gozba u čast najpoznatijeg Davoranina...
"Razlaz je bio negdje oko pola dva ujutro, tamburaši će sljedećih dana morati držati prste na ledu, užarili su im se od svirke", otkrio je ivičin brat Marin Olić.
I doista je bilo tako. Svirka je počela oko 15 sati, dečki iz sastava Satir nisu prestajali, do kraja fešte imali su tek tri ili četiri kraće stanke. Naravno, 'kitilo' se tamburaše eurima, prednjačio je slavljenik Ivica Olić.
"Obožavam doći u Davor i odmoriti se, prekrasno je ovdje provesti nekoliko dana. Dani su duži, sve je praktički tu, na jednome mjestu. U Bayernu je, inače, običaj da uoči Božića igrači obiđu mjesta u kojima klub ima mnogo navijača. Tako je i mene zapalo jedno malo mjesto kraj Münchena, doveli su me u jednu birtiju, valjda se cijelo selo okupilo tamo sa šalovima i zastavama Bayerna. I pomislih, evo, kao u mom Davoru, ha-ha", priča Ivica.
Nismo sigurni postoji li neki od 2500 stanovnika Davora koji nema barem jedan Bayernov rekvizit ili odjevni predmet, gotovo svatko ima barem jednu Bayernovu trenirku. U centru Davora je bista velikom pjesniku, rođenom u Davoru, Matiji Antunu Reljkoviću, navodno se i na bisti pojavila Bayernova kapa kad je Ola igrao u finalu Lige prvaka u Madridu!
