Proljeće, 1970. Dinamo, osvajač Kupa maršala Tita, igra četvrtfinalni susret sa Schalkeom. Na Maksimiru Schalke pobjeđuje sa 3-1 i pred Modrima je nemoguća misija u Gelsenkirchenu. Mlada momčad Modrih, koja je samo tri godine prije srušila veliki Leeds United Dona Revieja i osvojila svoj jedini europski trofej, pada bez ispaljenog metka u gostima – 0-1, poraz i pognute glave Dinamovaca.
Proći će više od 48 godina otkako će Modri imati šanse približiti se prezimljavanju u Europi. Više od 48 godina pognutih glava, nadanja i razočaranja, lažnih zora, obećanja i poraza. Međutim, tamo gdje su prije pola stoljeća stali stari Dinamovi junaci – Čerček, koji je 1970. zabijao i Marseilleu i Schalkeu, Novak, Cvek, Rora – sada imaju šansu nastaviti neki novi.
Dinamova mlada, moderna momčad, predvođena Nenadom Bjelicom - trenerom s dugoročnim planom i metodama za ostvarenje istoga - danas na Maksimiru igra protiv Spartaka. Pobjeda bi Modrima jamčila mjesto u povijesti. Pored Čerčekovih heroja iz '70. I u slučaju nepovoljnijeg rezultata u današnjoj utakmici Dinamo ima velike šanse prezimiti u Europi s obzirom na to da je vodeći u skupini s maksimalnih devet bodova iz triju utakmica.
'Dinamo je uvijek bio gospodski klub'
Vječni mit o nekim davnim, zlatnim vremenima kada je svaki aspekt života bio bolji, pa tako, naravno, i nogomet, često je samo iskrivljena slika nostalgije. Međutim, kada je riječ o Dinamu i nogometu u Hrvatskoj i Jugoslaviji s kraja šezdesetih, možda je bliži istini nego što bismo voljeli priznati.
"Dinamo je uvijek bio gospodski klub", rekao nam je legendarni psihoterapeut koji je za Modre radio više od 40 godina i doživio njegove najslavnije trenutke, Joža Čačković.
'Iz tog razdoblja imam samo lijepa sjećanja'
"Iz tog razdoblja imam samo lijepa sjećanja. Momčad je bila poput obitelji, bili su homogeni, složni, znali su se ponašati i svugdje su ih cijenili", dodaje Čačković, koji je sretan zbog današnjeg Dinama, koji je na pragu proljeća u Europi, ali ga to ne iznenađuje previše.
"Nije Dinamo mala stvar, on je institucija! Vjerujem da će večeras protiv Spartaka dobro proći. Oni lijepo igraju, iako u nogometu, kao i u svakoj igri, nikada ne znate. Ja im svakako želim pobjedu", rekao nam je Čačković.
Čačković, drugi s lijeva u dobrom društvu
Međutim, nogometni krajolik se do neprepoznatljivosti promijenio samo u posljednjih desetak godina, a kamoli više od 40. Čačković je 1970., te iste godine kada je Dinamov proljetni san umro protiv Schalkea, odbio poziv Madrida, što je gotovo nezamislivo u današnjim uvjetima.
'Današnji nogomet postao je biznis'
Razlika između ogromnog bogatstva i nedodirljivog prestiža nekolicine najvećih europskih klubova i ostatka, među kojima je Dinamo, ali i ostali nekadašnji istočnoeuropski divovi poput Crvene zvezde ili Steaue, postaje sve veća i veća. TV prava, sponzori, multimilijunski komercijalni ugovori stvorili su od europskih natjecanja, nekada prostora gdje su se ravnopravno borili Barcelona i Zvezda, Dinamo i Leeds, natjecanje najbogatijih klubova iz najbogatijih liga.
"Današnji nogomet postao je biznis, danas je to nešto sasvim drugo. Dinamo je tada bio izuzetno cijenjen i poštovan, ne samo u zemlji. Igrači su imali jedan predivan odnos prema publici i prema protivnicima. To su bili dečki koji su se znali ponašati, predvođeni starom gardom – Jukićem i Zambatom, recimo. Tu su bili i Cvek i Rora, sve igrači koji su zaslužili igrati i za reprezentaciju", dodaje Čačković.
Međutim, za razliku od Horvatovog, Bjeličin Dinamo nema objektivne okolnosti za stvaranje kontinuiteta. Igrači Jugoslavenske lige nisu ostvariti transfer do svoje 28. godine, a danas, kada se talentiranim igračima HNL-a smiješe milijuni u Engleskoj ili Španjolskoj, sve je teže napraviti konkurentnu momčad.
'Dinamo je tada imao momčad, ali i kontinuitet'
"Dinamova šampionska ekipa iz osamdesetih, koju je stvorio Ćiro, imala je svoje temelje upravo u ovoj, starijoj generaciji", kaže nam nekadašnji fizioterapeut Modrih. "U sportu treba strašno mnogo rada, nemate pravo na opuštanje. A Dinamo je u sedamdesetima i osamdesetima imao kontinuitet. Bio je to skup momčadskog duha, poštovanja i kvalitete", dodao je.
Gotovo pa pola desetljeća kasnije, današnji Dinamo konačno pokazuje natruhe prave momčadi, možda čak na tragu one Čačkovićeve – protiv Fenerbahčea i Anderlechta pokazali su karakter, momčadski duh i, prije svega, kvalitetu. Ako danas naprave korak dalje i izbore to dugo očekivano proljeće u Europi – bit će to možda i impresivniji uspjeh, s obzirom na ekonomsku nejednakost u suvremenom europskom nogometu.
Osvajači Kupa velesajamskih gradova, 1969. / GNK Dinamo Zagreb web
'Ne vidim, nažalost, prostora za velike promjene'
"Ne vidim ovog trenutka moment za neke velike promjene", kaže nam Čačković svoje viđenje o trenutačnoj nejednakosti koja vlada europskim i svjetskim nogometom - nejednakosti koja je večerašnji potencijalni uspjeh Modrih svela na iznimku, a ne pravilo. To je, nažalost, samo realnost današnjeg odnosa snaga. Samim time, Dinamova europska priča, kako god ona završila ove godine, vrijedi još malo više.
Šušak Belin i Čačković na Dinamovoj klupi
