Nekadašnji nogometaš Dinama, Španjolac Dani Olmo podijelio je svoju životnu priču u poznatom mediju Players Tribune. Olmo je pričao o svojim danima u Barceloni, Dinamu pa sve do nastupa za španjolsku reprezentaciju i Leipzig.
Olmo je jedan dio teksta posvetio i vječnom derbiju Dinama i Hajduka.
"Ta utakmica, čovječe. To je poput El Clasica, ali još intenzivnije! Kako to mogu objasniti? U Hrvatskoj su Dinamo i Hajduk poput mame i tate. Masivan je. Svatko bira stranu. Nitko nije neutralan. Čak i izvan terena, kada god bih došao na jug u Split, ljudi bi zurili u mene. Kao da ne bih trebao biti tu. Kao da smo došli iza neprijateljskih linija ili nešto slično. Nekada bi mi ljudi govorili neke stvari na ulici, a to ne bi bile ugodne stvari! Reći ćemo ovako, nisu me pitali za fotografiju. Ali bio sam sretan što se nisam susreo s pravim 'ultrasima' kada sam bio tamo. Možda nije pomoglo ni to što nikada nisam izgubio od Hajduka dok sam igrao tamo."
Derbi koji je promijenio sve
Derbi na koji se posebno osvrnuo igrao se u kolovozu 2017. godine kada je imao tek 19 godina, a vraćao se nakon ozljede.
"Igrali smo europsku utakmicu i trener mi je dao šansu da se vratim u formu, ali ja sam dobio crveni karton. To je jedini crveni karton koji sam ikada dobio. Nisam mogao vjerovati. Ja rijetko dobijem i žuti karton. Zato sam u derbiju bio na klupi. Ali nekada u drugom poluvremenu pri rezultatu 1:0 za nas trener me odlučio uvesti. To je bila moja šansa. Mislim da mi je cijeli život prošao u treptaju oka prije nego sam kročio na teren u takvom ozračju.
Samo nekoliko minuta nakon ulaska Hajduk je izjednačio nakon kornera. Moje emocije su bile razbuktane. Trener mi je vjerovao u tako velikoj utakmici, najvećoj koja tamo postoji, a ja sam morao ugrabiti svoju šansu. Trebao sam loptu. U 78. minuti, dogodilo se. Igra se odvijala na desnoj strani i krenula je prema unutra. Naše čileansko krilo Junior Fernandes je pokušao odigrati dupli pas, ali blokirao ga je obrambeni igrač na rubu kaznenog prostora.
Lopta je pala savršeno ispred mene. U prostor. Dvadeset i pet metara udaljenosti. Udario sam je snažno i nisko. Golman se bacio, ali nije bio ni blizu u donjem kutu. To je bilo savršeno. Bilo je lijepo. Eksplodirao sam. Samo sam ponavljao: 'Koliko je nogomet lijep, koliko je nogomet lijep', dok su me suigrači grlili i slavili sa mnom. Koliko je nogomet lijep. Dobili smo 3:1, ali taj gol mi je promijenio sve. Taj gol mi je otvorio vrata. Potvrdio je sve moje odluke koje sam donio tijekom karijere do tog trenutka i otvorio mi put na kojem sam danas s RB Leipzigom. To je i sada jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu."
