Da nije nogometaš možda bi danas bio arhitekt, izjavio je u Barceloni.
"Odluka da igram za Hrvatsku bila je lagana. Moja obitelj je emigrirala za vrijeme rata no uvijek smo razgovarali na hrvatskom jeziku i održavali hrvatske običaje. Osjećam se Hrvatom no istina je kako veliki dio mog srca pripada Švicarskoj jer sam odrastao ondje. No nije bilo teško izabrati za koga igrati", rekao je Rakitić.
'Živim očev san'
"Nasreću, rat nije nanio veliku štetu obitelji u smislu gubitka brojnih članova, no obitelj je morala otići od kuće. Kada sam imao sedam ili osam godina vratili smo se u našu kuću i vidjelo se kako je ondje bio rat. Ne volim puno govoriti o tome, dogodilo se to što se dogodilo... Uglavnom čini mi se teško objasniti razumno zašto se to dogodilo no važno je da smo gledali prema naprijed i izgradili budućnost", izjavio je 28-godišnji nogometaš koji je igrao za Basel, Schalke, Sevillu i Barcelonu.
Na pitanje što misli kada vidi prizore sirijskih izbjeglica Rakitić je rekao:
"Vidim ljude koji prolaze slične situacije kroz koje su prolazili članovi moje obitelji. Imam stričeve i ujake koji su se ukrcali na brod bez da su znali gdje idu te su stigli u Australiju. Moji roditelji su otišli u Švicarsku. Majka je našla posao u tvornici čarapa, a otac u građevini. On je igrao nogomet, gotovo na profesionalni način, no u Švicarskoj nije mogao živjeti od toga pa mi se čini da ja živim njegov san. Zato se osjećam privilegiranim".
Da nije postao nogometaš Ivan Rakitić bi danas možda bio arhitekt. "Tko zna... Počeo sam studirati arhitekturu, možda bih danas bio arhitekt. Naravno, arhitektura mi se i danas sviđa. Radio sam u uredu tvrtke Herzog & De Meuron koja je izgradila Baselov i Bayernov stadion a također i onaj u Pekingu. Oni su navijači Basela te su mi omogućili da naučim ponešto. No, morao sam odabrati čime ću se baviti 100 posto, arhitektura i nogomet nisu bili kompatibilni", rekao je.
Uživa u Gaudijevim građevinama
Barcelona je grad atraktivan ljubiteljima arhitekture.
"Naravno, vidio sam puno Gaudijevih građevina. Za nekoga zainteresiranog za ovu temu, poput mene, užitak je živjeti u Barceloni", istaknuo je i napomenuo kako nogomet i arhitektura imaju puno toga zajedničkog.
"Kako izgraditi jednu momčad, kako održati sustav... Nogomet nije samo uzeti loptu i gurnuti ju u gol. Biraš najbolje za svaku poziciju no ne znači da ćeš imati i najbolju momčad. Ekipi, naime, moraš dati smisao. Dobro, nekada je nogomet tako jednostavan kao kada daš loptu Messiju, no ne uvijek. Čak kada imaš i Messija moraš napraviti strukturu".
Naglasio je kako za uspjeh Barcelone, aktualnog svjetskog, europskog i španjolskog prvaka, nije dovoljan talent njenih nogometaša.
"Spomenuli smo Gaudija. On je bio genij, imao jedinstvene ideje ali iza te ideje nalazio se matematički talent, struktura. Oni su podržavali genijalnu zamisao. Inače ne bi mogao podizati svoje građevine. Bile bi se urušile. Bile bi lijepe no srušile bi se. Takva je i igra s Messijem, čini se jednostavna no nije takva, iza nje stoje struktura i rad". Kada bi Messi bio arhitekt, kaže Rakitić, on bi bio Gaudi, Herzog & De Meuron, Foster i minimalizam Misesa van der Rohea.
"Messi bi bio genijalnost svih tih genija zajedno, u isto vrijeme", kaže hrvatski reprezentativac.
A što bi bio Ivan Rakitić?
"Ja bih bio njegov pomoćnik. Baš kao sada", zaključio je.
