Predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin (57) primio je 3.46 milijuna eura bruto plaću za 2023./2024. godinu, navodi se u izvještaju krovne europske nogometne organizacije. Slovenac je dobio povišicu od gotovo 400 tisuća eura, odnosno 13%.
"Aleksander Čeferin ponovno je izabran za predsjednika UEFA-e na Redovnom kongresu UEFA-e u Lisabonu 5. travnja 2023. na četverogodišnji mandat. Za 2023./24. godinu predsjednik UEFA-e primio je fiksnu naknadu od 3.250.000 švicarskih franaka bruto. Predsjednik UEFA-e nije uvjetovan nikakvim bonusom. UEFA doprinosi njegovim socijalnim troškovima, mirovinskom fondu i osiguranju od nesreće", stoji u izvještaju UEFA-e.
Financijski izvještaj UEFA-e za 2022./2023. navodi da mu je fiksna plaća bila 2.875.000 švicarskih franaka, odnosno 3.07 milijuna eura bruto.
U tom izvještaju je pisalo:
"Aleksander Čeferin ponovno je izabran za predsjednika UEFA-e na Redovnom kongresu UEFA-e u Lisabonu 5. travnja 2023. na četverogodišnji mandat. Za 2022./23. godinu predsjednik UEFA-e primio je fiksnu naknadu od 2.875.000 švicarskih franaka bruto."
Tko je Aleksander Čeferin?
Aleksander Čeferin, slovenski odvjetnik iz Grosuplja, ime je koje od 2016. godine odzvanja hodnicima europskog i svjetskog nogometa. Kao sedmi predsjednik UEFA-e, krovne europske nogometne organizacije, i potpredsjednik FIFA-e, Čeferin drži jednu od najutjecajnijih pozicija u svijetu sporta. Njegov uspon na tu funkciju bio je relativno brz i za mnoge neočekivan, obilježen kako reformskim potezima, tako i kontroverzama koje ga prate od samih početaka.
Odvjetnik iz Grosuplja s crnim pojasom
Rođen 13. listopada 1967., Čeferin je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, nakon čega se zaposlio u obiteljskom odvjetničkom uredu. Kasnije je preuzeo vođenje ureda od oca, specijaliziravši se za zastupanje profesionalnih sportaša i sportskih klubova. Njegov brat Rok je predsjednik Ustavnog suda Slovenije, a sestra Petra arhitektica i profesorica.
Oženjen je suprugom Barbarom s kojom ima tri kćeri. Tečno govori slovenski, hrvatski, talijanski i engleski. Izvan pravnog svijeta, Čeferin je strastveni ljubitelj sporta – nositelj je crnog pojasa 4. Dan u Shotokan karateu. Poznat je i kao zaljubljenik u auto-moto sport; Saharu je prešao čak pet puta, četiri puta automobilom i jednom motociklom. Kao tinejdžer služio je u JNA 1986., a kasnije, 1991., bio je pripadnik slovenske Teritorijalne obrane tijekom Rata za neovisnost Slovenije. Zanimljivo je da je odrastao kao navijač Hajduka iz Splita.
Ulazak u nogometne vode
Čeferinov formalni interes za nogometnu administraciju započeo je 2005. godine kroz rad s izvršnim odborom futsal kluba FC Litija. Od iste godine bio je član izvršnog odbora amaterskog kluba FC Ljubljana Lawyers, a od 2006. do 2011. bio je član NK Olimpija Ljubljana. Godine 2011. izabran je za predsjednika Nogometnog saveza Slovenije (NZS), a paralelno je obnašao funkcije drugog i trećeg potpredsjednika Pravnog odbora UEFA-e (2011.-2016.).
Kontroverze oko izbora u Sloveniji
Međutim, njegov izbor za predsjednika NZS-a 2011. nije prošao bez kontroverzi. Prema pisanju norveškog časopisa Josimar (Source 1), Čeferin je izabran bez protukandidata nakon što se Tugo Frajman povukao prije glasanja, navodeći kao razlog "prljavu kampanju" od strane Čeferina i njegove mreže. Isti izvor dovodi u pitanje je li Čeferin uopće ispunjavao uvjete za kandidaturu prema tadašnjim pravilima NZS-a, koja su zahtijevala najmanje pet godina iskustva u upravnim odborima nogometnih klubova. Navodi se da njegova uloga u FC Ljubljana Lawyers (amaterskom klubu bez formalnog odbora prema pravilima NZS-a) i status "člana" u NK Olimpija Ljubljana (a ne člana odbora) nisu bili dovoljni. Prema Josimaru, Čeferin je dostavio dokumentaciju koja je tumačila njegovo pravno savjetovanje klubova kao adekvatno iskustvo, što je izvršni odbor NZS-a prihvatio.
Neočekivani uspon na čelo UEFA-e
Prije ljeta 2016., malo tko izvan Slovenije čuo je za Aleksandera Čeferina. No, nakon što je Michel Platini morao odstupiti zbog umiješanosti u korupcijski skandal FIFA-e, a njegov privremeni nasljednik Ángel María Villar kasnije uhićen u Španjolskoj, otvorio se prostor za novog lidera. Čeferin je ušao u utrku kao relativni autsajder protiv iskusnijih Michaela van Praaga (Nizozemska) i Villara.
Njegovu kandidaturu prve su, pomalo neuobičajeno, javno podržale nordijske zemlje (Švedska, Norveška, Danska, Finska). Josimar (Source 1) tvrdi da je postojao dogovor: podrška Čeferinu u zamjenu za obećanje domaćinstva Eura 2024. ili 2028. te mjesto potpredsjednika UEFA-e za Šveđanina Karl-Erika Nilssona (koji je kasnije i postao potpredsjednik). Ubrzo je uslijedila i podrška 13 istočnoeuropskih zemalja predvođenih Rusijom. Kritičari (Source 1) sugeriraju da je nordijska podrška služila kao fasada kredibiliteta za plan kojim su istočne zemlje, posebno Rusija, željele ojačati utjecaj u UEFA-i.
Unatoč tome što je kampanjski manifest predstavio tek mjesec dana prije izbora, Čeferin je u rujnu 2016. u Ateni ostvario uvjerljivu pobjedu s 42 glasa naspram 13 Van Praagovih. Sam Čeferin je tvrdio da iza njega ne stoji nitko "iz sjene" te da je povjerenje stekao osobnim kontaktom i predstavljanjem programa brojnim nacionalnim savezima, posebno manjim zemljama koje su željele promjene i novu energiju.
Mandati u Nyonu: Reforme, Superliga i kritike
Čeferin je reizabran aklamacijom 2019. i ponovno 2023. godine. Njegovo predsjedanje obilježeno je nizom inicijativa, ali i stalnim kritikama.
Reforme i postignuća
Odmah po dolasku, Čeferin je pokrenuo reforme usmjerene na dobro upravljanje, uključujući uvođenje ograničenja mandata za predsjednika i članove Izvršnog odbora UEFA-e. Ojačao je Financijski fair-play (FFP), što je, prema službenim podacima UEFA-e, dovelo do značajnog poboljšanja financijske slike europskih klubova. Zalagao se za smanjenje jaza između elitnih i ostalih klubova te povećao ulaganja u amaterski i ženski nogomet. Jedan od njegovih najistaknutijih poteza bio je odlučno suprotstavljanje osnivanju zatvorene Superlige 2021. godine, prijeteći sankcijama klubovima osnivačima i apelirajući na njihovo odustajanje, što se ubrzo i dogodilo. Osnovao je i Savjetodavni nogometni odbor UEFA-e s legendama poput Zidanea, Mourinha i Maldinija. Aktivan je i u humanitarnom radu kao predsjednik UEFA Zaklade za djecu te član pokreta Common Goal, kojem donira 1% svoje plaće.
Kritike i kontroverze
Kritičari, poput novinara iz Josimara (Source 1), optužuju Čeferina za "opušten odnos prema činjenicama i pravilima". Zamjeraju mu netransparentnost i navodni kronizam, ističući kako su njegovi bliski suradnici iz NZS-a (Ales Zavrl, Vladimir Šajn, David McDowell Petrú, Ilija Kitić) dobili pozicije u UEFA-i. Posebno je kontroverzna bila njegova uloga u imenovanju Tomaža Vesela, njegovog prijatelja i suigrača iz FC Ljubljana Lawyers, na čelo FIFA-inog Odbora za reviziju i usklađenost, unatoč tome što Vesel navodno nije zadovoljavao uvjete neovisnosti zbog prethodnih funkcija u NZS-u.
Čeferin se našao na udaru kritika i zbog odnosa s Rusijom, posebice zbog izbora Alekseja Sorokina (šefa organizacije SP 2018.) u Vijeće FIFA-e kao jedinog kandidata, unatoč skandalu s ruskim državnim dopingom i Sorokinovim vezama s FSB-om (Source 1). Kritiziran je i zbog reakcije na izvještaje o izrabljivanju sjevernokorejskih radnika na izgradnji stadiona Zenit Arena za SP 2018. – tvrdio je da o tome ništa ne zna, iako je bio predsjednik FIFA-inog odbora nadležnog za natjecanja, uključujući i SP (Source 1). Njegova odluka da nakon invazije na Ukrajinu suspendira Rusiju, ali ne i Bjelorusiju, također je izazvala polemike.
Kompleksna figura na čelu europskog nogometa
Aleksander Čeferin nedvojbeno je jedna od najmoćnijih osoba u modernom nogometu. Njegov put od odvjetnika iz Slovenije do predsjednika UEFA-e bio je brz i obilježen kako uspjesima u provedbi nekih reformi i borbi protiv Superlige, tako i ozbiljnim optužbama za netransparentnost, pogodovanje i fleksibilno tumačenje pravila. Dok ga jedni vide kao modernizatora i zaštitnika europskog nogometnog modela, drugi ga smatraju pragmatičnim političarom čiji su potezi često obavijeni velom sumnje. Njegov utjecaj na budućnost najpopularnijeg sporta na kontinentu ostaje neupitan.
POGLEDAJTE VIDEO: Jedan je prijedlog u Beogradu zaprepastio čitav nogometni svijet
