Nastupio je 30-godišnjak u udarnoj postavi momčadi i napustio travnjak u 79. minuti nakon čega nije mogao kontrolirati emocije kad je stao pred mikrofon i krenuo odgovarati na pitanja.
"Otkad sam u četvrtak ili petak saznao da bih mogao igrati, prisjetio sam se svih ružnih trenutaka. Četiri sam mjeseca danju i noću razmišljao o tom trenutku, o svim problemima koje sam prošao i nikad se predao. Nisam se predao niti jedne sekunde. Bože, ne mogu, ne mogu ovo...", kazao je i briznuo u plač.
Pisacane je, piše ESPN, pred sobom imao obećavajuće dobru nogometnu karijeru kada ga je kao 14-godišnjaka spazio Genoin skaut. Uslijedila je borba s rijetkom bolesti poznatom kao Guillain-Barréov sindrom koja ga je paralizirala.
"Probudio sam se jednog dana paraliziran od glave do nogu. Shvatio sam koliko je ozbiljno kada sam se našao na bolničkom krevetu sa zastrašujućom dijagnozom. Od nada da ću ostvariti dječje snove našao sam se u najtežoj utakmici života. Od tog trenutka nisam niti pomišljao da bih ponovno mogao igrati nogomet, koncentriran sam bio na borbu za nešto dragocjenije – život."
Njegov otac Andrea kazao je da su mu liječnici rekli da "neće nikad više igrati nogomet, ali i da je to posljednja stvar o kojoj bi se sada trebali brinuti".
Nakon razdoblja provedenog u komi, Pisacane se uspio postepeno ponovno osoviti na noge i vratiti na travnjake. Kroz niz niželigaških momčadi stigao je i do debitantske nedjeljne utakmice.
U trnovitom putu probijanja ponuđeno mu je bilo i namještanje utakmice za svotu od 50,000 eura, prilično mnogo uzme li se u obzir da je zarađivao tek duplo više u godini dana, no ne samo da je to odbio već je istu ponudu i prijavio nadležnim vlastima. Zaradio je zbog toga titulu Fifinog nogometnog ambasadora i proveo neko vrijeme i u krugu talijanskih reprezentativaca što je bila njegova nagrada za hrabrost i poštenje. Konačna nagrada stigla je proteklog vikenda.
