Na tom turniru sudjelovao je, valjda jer smo domaćini, pa preko veze, i naš Dinamo. Međutim, ne onaj pravi, koji u svojoj konkurenciji od ovih gore navedenih klubova gubi po 7 ili 8 razlike kada se negdje slučajno susretnu, pa bi moguće slično bilo i protiv ove dječurlije, već isto tako njegova U-16 ekipa koju veoma uspješno vodi nekadašnji Dinamov igrač i, u jednom navratu čak i reprezentativac; Fabijan Komljenović. U toj jednoj utakmici kada je Koma odjenuo reprezentativni dres, da spomenem i to, ušao je u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije s klupe u 45. minuti, a već nakon nekih dvadesetak minuta igre u drugom poluvremenu, te jedva tri ili četiri kontakta s loptom, postigao je pobjedonosni pogodak za 1:0.
Poznata prezimena
Elem, njegova momčad mladih Dinamovaca koju već neko vrijeme uspješno vodi imala je veoma tešku skupinu, a u kojoj su odmah u prvoj utakmici ugodno iznenadili pobijedivši Milan s jednim golom razlike, pa onda - da pokažu kako to nipošto nije bila slučajnost - s rezultatom 4:2 razvalili spomenuti klub iz sjevernog Londona.
Upravo na ovoj prvoj utakmici, protiv AC Milana, a koja je bila poprilično gruba i prljava, onako tipično talijanska, dogodio se jedan povijesni trenutak kojemu su samo Sportske novosti posvetili polovicu jedne rečenice na dnu novinskog lista, ni ne shvaćajući važnost tog događaja, a ostali sportski mediji, jebatga, niti toliko.
"Braun je na sredini terena oduzeo loptu Maldiniju...", glasila je ta prva polovica rečenice, a koja se prestala baviti njima dvojicom čim je spomenuti Braun loptu proslijedio prema svome suigraču u vrhu napada.
Ono što je, međutim, tu itekako vrijedno za spomenuti, te bi se o tome svakako trebalo malo više pisati i razmišljati, činjenica je da su se na sredini tog neimenovanog terena negdje u Istri, susrele treće generacije Milanovih i Dinamovih igračkih legendi. Ovaj mali Maldini, naime, ponosni je potomak neprelaznog Paula, a koji je svoje prve kopačke i, naravno, talent, naslijedio od svoga podjednako slavnog oca Cesara. S druge pak strane, ovaj mali Braun koji mu je oduzeo loptu i zatim ga otresao sa sebe poput snježne pahuljice sa zimskog kaputa, može se prije svega pohvaliti svojim dedom Mirkom Braunom, a onda i ocem Davorom. Ovaj prvi je bio vrsni obrambeni igrač i član poznate uže obrane Dinama Škorić-Belin-Braun, te je s Dinamom nastupio i u finalu Kupa velesajmskih gradova 1963. protiv Valencije, a njegov sin Davor - standardan igrač u Ćirinoj šampionskoj generaciji iz '82. - ni danas, u veteranskoj ligi, ne propušta suparničke napadače da prođu pokraj njega.
Stopostotni Dinamo
Međusobni dvoboj ove dvojice još uvijek niti šesnaestogodišnjaka, a koji su zahvaljujući svojim slavnim prezimenima već sada dio nogometne povijesti, otišao je na stranu našeg klinca koji je par dana kasnije podigao i pobjednički pehar turnira. U finalu su s 2:0 pobijedili poprilično jaki i uigrani Red Bull Salzburg, a koji u napadu ima dvojicu tamnoputih igrača koji su vjerojatno već nekoliko puta proslavili svoj 16. rođendan i koji su, nota bene, za glavu viši i mnogo širi od svih Dinamovih obrambenih, pa i od Brauna koji se s njima cijelu utakmicu nosio na jednoj iznimno visokoj razini.
Dinamova U-16 momčad postala je tako jedina ekipa sa stopostotnim učinkom na ovom prvom turniru takve vrste, ali zasigurno ne i posljednjem, te je pokazala kako se naši mladi igrači bez problema mogu nositi sa svima u Europi. Isto tako, pokazali smo snažnu klupsku tradiciju, poput one Milanove, a koja se ogleda u ovoj trećoj generaciji igračkih legendi koja upravo sada, na najbolji mogući način, brani klupske boje.
Uspjeh je to - ne mogu to dovoljno naglasiti, a pogotovo ne u vrijeme kada sportske rubrike pune vijesti kojima je mjesto zapravo u crnoj kronici, te prepucavanja između nogometnih sudaca, njihovih odvjetnika i TV komentatora, koja su često, primijetili ste, prelazila granicu dobrog ukusa - vrijedan dakle, svake pohvale i, kojemu bi se svakako trebalo više posvetiti.
Moguće da bi nam to i u budućnosti, kada ovi mladi igrači dospiju do seniorskih selekcija, donijelo neke bolje europske rezultate nego što ih, evo, sada postižemo s igračima koji su za Dinamo Zagreb prvi put čuli kada su na izvodu iz banke vidjeli da im je sjela prva plaća.
