Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i vođa Real Madrida uživa u najboljem razdoblju karijere, onom koji mu je donio naslove na klupskom planu (Liga prvaka), povijesni uspjeh u dresu reprezentacije (srebro sa SP-a), ali i niz osobnih priznanja među kojima i FIFA-inu nagradu The Best za najboljeg nogometaša svijeta.
Dio navedenog bile su i teme o kojima je Luka Modrić govorio za Večernji list pa je tako i upitan mogu li ovakve nagrade postati tradicija.
San koji se ostvario
"Ne razmišljam o tome, jako sam zadovoljan što sam osvojio ovu nagradu. Puno je danas dobrih igrača, među njima Messi i Ronaldo, velika je čast i ponos pobijediti ih u ovom prestižnom izboru. Ovo je noć u kojoj su se ostvarili svi moji snovi. Naravno da sam, kao i svi dječaci koji počinju igrati nogomet, imao svoje snove. Pritom sam uvijek želio biti najbolji i normalno je da sam sanjao o tome da postignem nešto ovako veliko. Hvala Bogu, sada sam tu gdje jesam, ali ne bih tu bio da nisam naporno radio i vjerovao u sebe, čak i onda kada mnogi drugi nisu."
Nije mu tu namjera stati.
"Želim i dalje napredovati, a zadržim li ovakvu formu, sve je moguće. Već nekoliko sezona igram vrhunski, vjerujem da još neko vrijeme mogu zadržati te visoke standarde. Međutim, čvrsto stojim na zemlji, ova nagrada me neće promijeniti. Ostat ću kakav sam i bio, obiteljski čovjek", veli Modrić i otkriva vrhunac godine:
Finale SP-a je njegova utakmica karijere
"Finale Svjetskog prvenstva u Rusiji. Bila je to najveća utakmica u mojoj karijeri, a igrati u finalu najvećeg sportskog natjecanja na svijetu u dresu svoje države jedinstven je trenutak. Moj je motiv bio tim veći što sam bio kapetan. Na žalost, nije ispalo onako kao smo se nadali, izgubili smo tu utakmicu i ostali bez naslova svjetskog prvaka, ali ponosim se svime što smo napravili do finala. A napravili smo nešto što će zauvijek ostati dio povijesti."
Logično je bilo pitanje dokad se namjerava odazivati pozivima u reprezentaciju.
"Neću si postavljati nikakve rokove. Puno mi je ljudi govorilo da je nakon SP-a u Rusiji idealan trenutak za odlazak, ali ja nikad nisam tako razmišljao. Uživam igrati za reprezentaciju i dokle god budem mogao pomoći i dokle god me momčad bude trebala, bit ću tu. Ako osjetim da to nije to, sam ću reći da je dosta. Koliko će to još trajati, godinu, dvije, četiri, ili šest mjeseci, to mi je teško reći, ali osjećam se dobro, u dobroj sam formi i ne vidim razloga zašto ne bih i dalje igrao za hrvatsku reprezentaciju."
Korak po korak
Prije no što je Modrić postao vrhunski nogometaš kalio se po posudbama. Kaže da je svaka od njih utjecala na to što se dogodilo u Londonu i otkriva:
"Bitni su i moji počeci, dok sam još bio dijete, pionirski i juniorski dani, a poslije i seniorski staž. U svakoj sam momčadi svake godine nešto naučio i svako je to razdoblje bilo iznimno važno u razvoju moje karijere. I još nešto vrlo bitno; nikada u svojoj karijeri nisam preskakao stube, sve je išlo postupno, ali uzlaznom putanjom. Svaka stuba i svaki klub za mene imaju jednaku važnost i težinu. Dinamo je, primjerice, imao veliki utjecaj. Došao sam u Maksimir kao četrnaestogodišnjak i prošao sve selekcije do seniorske momčadi. U Zagrebu sam bio sam, sve me to izgradilo kao osobu, pomoglo mi je da se osamostalim."
Uvjerava Modrić da Dinamu ne zamjera što ga je poslao u Mostar na posudbu.
"Ne, nije me to povrijedilo. Bile su to moje najosjetljivije godine, bilo mi je bitno da odem negdje gdje ću igrati. Otišao sam u meni nepoznatu bosanskohercegovačku ligu, ali poslije se pokazalo da je to bio dobar izbor za mladoga igrača jer sam se pripremio za velike izazove. Ta mi je etapa u karijeri puno pomogla", zaključuje Modrić uz dodatak da je u londonskom Tottenhamu također proveo četiri nezaboravne godine prije no što je stigla kruna karijere – odlazak u Real u kojem igra od 2012. godine.
