Jedan od podnaslova naših dnevnih novina kaže ovako: 'Ulaskom u Europsku uniju od 1. srpnja javnim se novcem više neće smjeti financirati profesionalni sport, a Ministarstvo prosvjete mora donijeti izmjene Zakona o sportu kojim se mora precizno urediti financiranje kompletnog sporta i uskladiti ga s pravnom stečevinom Europske unije, naložila je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.'
Prevedeno na ulični žargon, to bi otprilike značilo da je presušila pipa. Odzvonilo je talovima i raznoraznom pogodovanju.... Gotovo. Nema više. 1. srpnja nas očekuje velika transformacija profesionalnih klubova u amaterske klubove, piše Mario Stanić u svojoj novoj kolumni za Igralište.hr.
Samo amateri mogu i imaju pravo biti sponzorirani javnim novcem. Velika je to promjena na koju vjerojatno nitko nije spreman. Ne mogu pretpostaviti vlada li panika kod svih silnih predsjednika, skupštinara, izvrsnih dopredsjednika, vanjskih suradnika itd. Što će biti sa svim tim ljudima koji će sve do 1. srpnja neumorno raditi za dobrobit profesionalizma u sportu?
Nema veze što se velika većina njih (takozvanih funkcionara) nije nikad bavila sportom (čast izuzecima). Neki od njih su političkom voljom, podilaženjem i licemjerjem došli do svojih pozicija, a svi znamo kako je to težak i trnovit put. Neki od njih su dovoljno bahati, bučni i uz to članovi određenih interesnih skupina koji samo vide svoj osobni interes.... Neki od njih su samo šutjeli, kimali glavom i živjeli kao bubreg u loju sve ove godine...
Oni malobrojni zaljubljenici su davali sebe, njihova imena su rijetko izlazila u novinama, oni su svijetla strana hrvatskog sporta. Njima svaka čast. Sada dolazi neko drugo vrijeme (tako kažu). Sada se odjednom treba prilagođavati amaterizmu. Ne sumnjam da su već u pripremi i razrade, planovi, strategije i taktike kako zajebat Europsku uniju i njene zakone. Snalažljiv smo mi narod.
Nismo li dosad mijenjali imena klubova da se izbjegnu dugovi igračima i državi? Mora postojati nekakva rupa i u tom novom zakonu. Imamo mi dobre odvjetnike koji znaju svoj posao. Prije se govorilo da dobar majstor nije nikad skup, a ja kažem da dobar odvjetnik nikad nije preskup. Ovo je njihovo vrijeme i oni su majstori da pronađu pravne rupe u Zakonu o sportu. Samo im treba dati slobodu i dovoljno vremena da detaljno prouče sve te silne zakone, izmjene i dopune.
Pročitao sam u dnevnim novinama da je Dinamo, naš najuspješniji klub u zadnjih šest godina, dobio iz proračuna više od 200 milijuna kuna. Ostali klubovi, a i sportovi u odnosu na Dinamo dobili su ili dobivaju pravu siću. Što to znači? Samo jedno, a to je da su skoro svi ostali klubovi već odavno ušli u svijet amaterizma. Ako gledamo omjer raspodjele novca, onda je to jasno k'o dan. Dinamo je favoriziran i startna pozicija mu je uvjerljivo ispred svih ostalih. Više je nego očito da način raspodjele nije niti pošten niti sportski.
Kako će neki manji klub biti konkurentan i kako će si dopustiti taj luksuz da kupi nekog igrača ispred Dinama? Nemaju apsolutno nikakve šanse. Kako amater može parirati profesionalcu na duge staze? Nikako!
Sportski ili pošteno bi bilo da se napravi liga s manjim brojem klubova, a da se sav taj novac iz proračuna dijeli ravnopravno. Pa da onda vidimo tko ima bolju školu nogometa i tko ima više uspjeha u ligi.
Cijelu kolumnu možete pročitati ovdje.
