Da pojasnim: derbi svih derbija, utakmica između Dinama i Hajduka, juga i sjevera - odavno je počela i zapravo nije nikad ni prestala. U kojoj se sad minuti nalazimo, teško je reći, neki kažu - sudačka nadoknada, neki tvrde da su produžeci, dok ozbiljniji i stručniji tvrde da je vrijeme isteklo i da smo na samom kraju... the end.
Bilo kako bilo, ja sam mišljenja da se semafor pokvario i da će se igrati još dugo i dugo, toliko dugo dok glavni igrači ne kolabiraju. Igrači više nisu nogometaši, oni su postali promatrači. Tek sad se skidaju maske i na scenu stupaju pravi igrači. Naravno, to je samo moje mišljenje", piše u svojoj novoj kolumni za Igralište.hr bivši VatreniMario Stanić.
Trenutni rezultat nije bitan, ali ako bas hoćete znati - vode gosti. Da, nula - jedan za bile. Strijelac - a tko drugi nego igrač s brojem 10 - Forcida. S pravom su se bojali i strepili domaćini. Cijele pripreme i taktika domaće momčadi se bazirala na tome da se duplira, blokira, izolira najopasnijeg igrača s brojem 10 - Forcidu. Trener domaće momčadi je upozoravao svoje igrače, ali uzalud. K'o sam vrag je opasan taj Forcida, nije on bezveze kapetan i lider momcadi. Kako mu samo malo vremena i prostora treba! Svi inozemni skauti su složni u mišljenju da takvog igrača jos nisu vidjeli...
'To majka ne rađa dva puta', šapuće se u krugu stručnih analitičara. Zub vremena ne ostavlja traga na performanse najvažnijeg igrača Hajduka, sudeći po reakciji još uvijek je mlad i gladan pobjeda. Koji personaliti, kakva drčnost i odlučnost! Nema šta, priznati se mora...
Cijela igra Hajduka ovisi samo o jednom igraču. Budućnost, prošlost i sadašnjost, sve se vrti oko tog momka, kapetana i lidera s desetkom na leđima, Forcide, to je sada svima jasno. Bilo je u Hajduka još opasnih i talentiranih igrača, ali nitko kao ovaj neuništivi Forcida. Sigurno se sjećate velike nade Hajduka, igrača s brojem 8 - Tcanadera. On je stvarno puno obećavao. Imao je nešto u sebi, činilo se da bi uz pomoć njegovih vještih poteza i okretnosti na terenu konačno Hajduk moga biti prvak. Međutim, iz njemu znanih razloga naglo je objesio kopačke o klin. Ostavija Ajduk na cidilu, brale, a to se ne prašta. Sad je pao u totalni zaborav, tu i tamo netko ga spomene, i to je to.
Imali su i plavi top igrače. U njihovim redovima je vedrio i oblačio dugi niz godina najveći hrvatski nogometni autoritet, Kuđman. Kad on nešto na terenu odluči, tako je moralo biti. Veliki zaljubljenik u sport, a pogotovo u nogomet. Svi igrači su ga slijepo slušali i divili se. Ni dan danas se ne zna je li više volio Hrvatsku ili Croatiu. Lucidnost, kreativnost i promjena imena kluba su krasile njegovu karijeru. Aktivno je sudjelovao u svakoj akciji modrih. Nakon njegove karij- ere neki igrači su pokazali svoje pravo lice i počinje new game, demokratska utakmica na principu autokracije.
Ta tekma još uvijek traje i traje i traje. Trenutno je u redovima modrih najzvučnije ime Sam ić. Polivalentan igrač koji mijenja brojeve na dresu i za kojeg mnogi stručnjaci kažu da je neuništiv.
Cijelu kolumnu možete pročitati na portalu Igralište.hr.