U kolumni na portalu Igralište.hrMario Stanić je prokomentirao izjavu legendarnog talijanskog vrata Gianluigija Buffona, koji je prošloga tjedna, nakon minimalnog poraza Italije od SAD-a, izjavio da Italija ne voli takve prijateljske utakmice.
Stanića je toliko zadivila Buffonova iskrenost da joj je posvetio cijelu kolumnu, čije najzanimljivije dijelove prenosimo.
"Nemam namjeru previše pametovati, nemam namjeru ni opravdavati loš nastup naše repke u zadnjoj prijateljskoj utakmici protiv Švedske. Neću veličati ni igru Zlatana Ibrahimovića, a neću ni govoriti o slabom odazivu navijača. Mislim, mogao bih govoriti o svemu tome, ali mi je nešto drugo puno važnije. Želim vam skrenuti pažnju na izjavu jednog velikog šampiona i možda najvećeg golmana današnjice. Buffon je nakon poraza Italije protiv SAD-a dao izjavu u kojoj kaže da se zapravo nikome ne da igrati te prijateljske tekme koje su po svom karakteru bez naboja. Eto, u toj izjavi se sve, ali baš sve krije.
Do današnjeg dana nisam nikad čuo, a ni pročitao da je netko izjavio nešto slično. On očigledno ima hrabrosti da kaže naglas ono što svi u sebi mrmljaju. Ni mene osobno takve prijateljske utakmice nisu posebno palile, ali nisam nikad imao dovoljno hrabrosti da to kažem. Te utakmice su u glavama igrača tekme koje treba odraditi. Ponekad se desi da odigrate dobro i pobijedite, ali one nisu skoro nikad mjerilo nečije snage i forme.
Poznavajući naš mentalitet, sve je kristalno jasno, tko je god bio na našoj tekmi, uočio je da igrači nisu bili na visini zadatka zbog jednostavnog razloga – nogomet se prvo igra glavom, a tek onda nogama. Ako glavom niste prisutni, onda vam noge i ne trebaju. Stalno ćete kasniti, u svakoj akciji ste podređeni, nema ni motorike ni kombinatorike rekli bi neki treneri. Normalno da nema ničega kad centrala ili glava nije prisutna. Zato ovu hrabru izjavu Buffona smatram u neku ruku i revolucionarnom.
On je preuzeo odgovornost da konačno kaže nešto što svi igrači kriju duboko u sebi. Imao sam i tu sreću da igram skupa s Buffonom četiri godine i da se osobno uvjerim u sve njegove kvalitete, što ljudske što golmanske.
Ja znam da on kroz tu izjavu nije tražio nikakav alibi, puno bi mu lakše bilo šutjeti i gledati svoja golmanska posla, ali eto nije. Konačno je izrečena najveća istina o naboju i motivima prijateljskih utakmica", napisao je Stanić.
Svaka čast. Postavlja se tek onda pitanje, za koga se onda prijateljske utakmice uopće igraju, ako ne za gledatelje ili dobrobit momčadi? Padaju nam napamet jedino - sponzori...
