Hrvatsku nogometnu reprezentaciju večeras na Maksimiru očekuje prvi susret dodatnih kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiji iduće godine.
Iza 'vatrenih' je prilično turbulentan ciklus, no takva je situacija nažalost, već postala uobičajena za hrvatski nogomet i sve što ga okružuje. Igra Hrvatske u kvalifikacijama je bila uglavnom izrazito neuvjerljiva - teško izborene pobjede nad protivnicima poput Kosova i Finske, ostvarane uglavnom zbog dobrih pojedinačnih izvedbi - najbolji su dokaz tomu.
Loša atmosfera oko reprezentacije za koju krivca nećemo navoditi, kao i neuvjerljiva igra postale su standard naših bitki za velike turnire, i baš kao i u nekoliko posljednjih ciklusa, i ovog je puta takva situacija rezultirala kolapsom pred samom ciljnom linijom. Ista situacija dogodila se i u posljednja dva ciklusa. Igor Štimac svojevoljno je prepustio svoj mandat nakon poraza u posljednjem kolu kvalifikacija za SP u Brazilu od Škotske, pa je Niko Kovač reprezentaciju preuzeo uoči dodatnih kvalifikacija s Islandom. Uspio je Kovač odvesti reprezentaciju u Brazil, no njegovo vođenje momčadi na turniru, kao ni u idućem kvalifikacijskom ciklusu, nije ulijevalo povjerenje. Presudio mu je poraz 0:2 u Norveškoj, nakon čega je za posljednja dva kola uz veliko negodovanje javnosti na klupu doveden Ante Čačić.
Dvije godine kasnije, eto Hrvatske opet na poziciji koja je već postala naša zona komfora. Umjesto da sada mirno čekamo ždrijeb, još jednom moramo strepiti pred lutrijom playoffa. Zašto zona komfora? Zato jer je Hrvatska kroz svoju povijest postala pravi maher dodatnih kvalifikacija za velike turnire. Igrali smo ih četiri puta i ni jednom nismo doživjeli neuspjeh. Prolazili smo redom Ukrajince (SP 1998.), Slovence (Euro 2004.), Turke (Euro 2012.) i Islanđane (SP 2014.).
Iako, teško da ta perfektna povijesna statistika išta znači Zlatku Daliću, relativno anonimnom no itekako uspješnom nogometnom stručnjaku, kojem je pripala nezahvalna uloga spasitelja ove generacije. Za one koji još uvijek ne znaju, Dalić je nakon dugogodišnjeg staža na klupama HNL-a ostvario velike uspjehe zarađujući za kruh u egzotičnim nogometnim zemljama, trenirajući klubove Al Hilal FC (Saudijska Arabija) i Al Ain (Ujedinjeni Arapski Emirati). Prvu prepreku Zlatko je preskočio pobijedivši Ukrajinu u Kijevu nakon samo dva dana na izborničkoj poziciji, a večeras ga čeka nastavak teške misije. Odradio je Dalić u Kijevu svoj posao, Hrvatska je slavila 2:0, ali osim promjene pozicija nekih igrača, velikih pomaka u igri 'vatrenih' nije bilo, pa je HNS odahnuo nakon još jedne uspješne i po tko zna koji put provedene 'šok terapije' kao posljednjeg poteza očajnika.
Što očekivati večeras od Hrvatske na Maksimiru? Za početak, prisjetimo se uspjeha u Kijevu. Najveća promjena bila je ona u vezi kapetana i nesumnjivo najvećeg igrača ove generacije - Luke Modrića. Od početka ove sezone, Luka je u madridskom Realu od Zinedinea Zidanea dobio neštu drukčiju ulogu nego u dosadašnjih četiri, pet sezona. Više ne stoji strogo iza lopte i vezne linije protivnika, već se uglavnom pokušava ubaciti u prostor između vezne i obrambene linije protivnika. To je rezultiralo time da Luka manje drži loptu u nogama, no mnogo je opasniji kad je primi, pošto njegovi suigrači Kroos i Casemiro odvlače njegove čuvare i time daju Luki više prostora pri čemu je on najopasniji. Da drukčije stoji na terenu, kao i posljedično njegov direktniji i ubojitiji utjecaj u momčadi europskog prvaka, najbolje se moglo vidjeti u utakmici Reala protiv Betisa početkom sezone, u kojoj je pružio jednu od svojih ponajboljih predstava u bijelom dresu, unatoč porazu Madriđana.
Dalić je stoga protiv Ukrajine Modrića kao stožernog igrača gurnuo u istu ulogu, te postavio varijantu u kojoj su Rakitić i Badelj bili njegovi Kroos i Casemiro, ne želeći nakon već poodmakle sezone naglo promijeniti ulogu svog najboljeg igrača i time ga izbaciti iz ritma. Dosad neviđeni eksperiment s Modrićem u reprezentaciji protiv Ukrajine je uspio, no teško da se isto može očekivati i večeras.
Zašto? Grci 'ko Grci - nije teško predvidjeti - stat će s desetoricom iza lopte, a na centru će eventualno trčkarati njihova špica Kostas Mitroglu, čisto radi presinga na našu veznu liniju i bez istinske namjere da oduzme loptu i pokrene nekakvu kontru koju Grci s obzirom na tehničku inferiornost svojih igrača ionako ne znaju odigrati. Tu dolazi do problema uloge koja je Modriću bila namijenjena u Kijevu i koju ove sezone obnaša u dresu 'kraljeva'.
Dalić i Modrić
FOTO: Igor Kralj/PIXSELL
Kao naš glavni igrač, Modrić će ovako i onako konstantno biti pod pritiskom suparničkih braniča, a bude li igrao bliže suparničkim vratima kao protiv Ukrajine, uzevši u obzir zgusnuti raspored u posljednjoj trećini terena kakav se očekuje od Grka, kojim će minimalizirati prostor, Modrićev doprinos bit će sveden na minimum. Stoga je za očekivati kako će se Luka ponovno pomaknuti na centar gdje će primati lopte od naših stopera i pokušati iz temelja organizirati našu igru, gdje će iznimno važna biti trka i priključivanje naših bekova Vide ili Vrsaljka po desnoj, odnosno Strinića ili Pivarića kad govorimo o lijevoj strani.
Ono čega ćemo se morati posebno paziti u napadačkom segmentu Grka bit će prekidi, nit voditlja njihove igre uz pomoć koje su - sjetit će se većina - svojevremeno osvojili i Europsko prvenstvo. Posebna pažnja morat će se obratiti na već spomenutog, visokog i snažnog centarfora Mitroglua, kao i na stoperski dvojac Sokratis - Papadopulos, koji će kod svakog prekida ili udarca iz kuta nesumnjivo vrebati svoju šansu u šesnaestercu Hrvatske. Uzmemo li u obzir i, ruku na srce, prilično nestabilnu skok igru naših stopera, nameće se zaključak koji je bez prevelike analize svima jasan - prekidi su jedina stvar pomoću koje Grci mogu ugroziti naša vrata, jer naša vezna linija s Modrićem, Rakitićem, Brozovićem te krilnim napadačima Perišićem i sve boljim Rebićem odnijela je pobjedu i prije prvog sučevog zvižduka.
Što se tiče samog ishoda, 'vatrenima' se kao glavni imperativ nameće ne primiti pogodak, pa čak i u slučaju da ga ne zabiju, jer za četiri dana dolazi nova utakmica i s jednim rezultatom 0:0 - koji je usput rečeno, vrlo realan ishod večerašnje utakmice - u Atenu automatski dolazimo kao favoriti jer jedan naš gol u gostima stavlja nas u veliku prednost pošto bi Grci tada morali zabiti dva. Prednost je to koju bi Grci, s obzirom na njihove već spomenute manjkavosti i pritom ih nimalo ne podcijenjujući, teško dostigli. Istina, svojevremeno su nam u posljednjih 20 minuta u Ateni sprašili dva gola i gurnuli nas u dodatne kvalifikacije. No, slično nam se dogodilo i protiv Turske, pa i protiv Islanda - a to su samo primjeri iz netom završenog ciklusa, pa nadajmo se da smo eto, iz toga nešto i naučili.
Sve u svemu, Dalića čeka još jedan težak ispit, ispit koji odlučuje hoće li ova najjača generacija nakon one brončane iz '98 biti spašena. Godine idu, Modrić i Rakitić više nisu poletni kao nekad, Mandžo je na efikasnosti odavno izgubio i sve se čini da će biti potreban jedan dugogodišnji proces da se stvari opet poslože i da se skupi ovakva momčad - a tu pričamo samo o razvojnom procesu igrača, ne dirajući u rad Saveza, koji blago rečeno, ne funkcionira baš po udžbeniku.
No, ako ništa drugo, Dalić se ovog zadatka može prihvatiti neopterećen, jer naše jučerašnje istraživanje pokazalo je kako Dalića podržava većina Hrvata, čak i ako ne prođe Grčku. Ipak, s obzirom da smo se više puta mogli uvjeriti kako se mišljenje Hrvata mijenja kako puše vjetar, teško da to Daliću išta znači. Ali nakon što je 2014. godine u Aziji dobio nagradu za trenera godine, a za nogometnu sezonu 2014./15. onu za trenera sezone, sigurno je da je ovo za Dalića i najveći osobni izazov s kojim se suočio. Odlazak s reprezentacijom na svjetsku smotru, i to s reprezentacijom s kojom, obzirom na njen igrački kadar, ondje može ostvariti velik uspjeh, širom bi mu otvorilo mnoga vrata. Stoga ne treba sumnjati da se za ovu utakmicu naš novi izbornik maksimalno angažirao - nadajmo se da će to biti dovoljno.