Hajduk i Rijeka susreću se u četvrtak na Poljudu u finalu Hrvatskog kupa u 19 sati. Bit će to peti ovosezonski Jadranski derbi, a do sada su obje ekipe upisale po dvije pobjede. Da stvari budu zanimljivije, Rijeka je pobjeđivala na Poljudu 1:2 i 1:3, a Hajduk na Rujevici 2:3 i 0:3. Tipično navijačko praznovjerje s obje strane u tom raritetu traži nadu. Naime, Riječani vjeruju da će nastaviti niz pobjeda na Poljudu te uzeti trofej. S obzirom na to da je ždrijebom HNS-a Hajduk gost u ovom finalu na svom stadionu, Splićani se nadaju da će nastaviti niz pobjeda u gostima iako se dvoboj igra u gradu pod Marjanom.
Riječani čekali pobjedu 16 godina
Povijest ovog derbija, kojeg Splićani ne priznaju kao derbi usprkos svemu, seže u daleku 1946. godinu no pravi rivalitet nije počeo na kraju Drugog svjetskog rata, jer je bijelima s Kvarnera trebalo čak 16 godina da dignu prvi skalp Hajduku.
Do tog rujna 1962. su rušili Zvezdu, Dinamo i Partizan, ali nisu pronalazili rješenje za Hajduk. Ipak tog rujna su Splićanima uzeli mjeru pregazivši Hajduk s čak 4:0. Tu je utakmicu obilježila velika nesreća na Kantridi. Naime, netko je od gledatelja na stijenama iznad stadiona odgurnuo kamen koji je pao na tribine i izazvao kaos.
Prilikom tog nemilog događaja nitko nije poginuo, ali je ozlijeđeno gotovo sto ljudi.
Epsko finale Kupa iz 1987. godine
Ipak utakmica koja je stvorila rivalstvo između Bilih i Bijelih zbila se u finalu Kupa maršala Tita 1987. godine u Beogradu. Utakmica je to koju prepričavaju generacije iz više razloga. Odigrano je 120 minuta nakon kojih je na semaforu stajalo 1:1, a potom se pristupilo raspucavanju penala da bi se pobjednik dobio tek nakon 22. jedanaesterca.
Utakmica je završila rezultatom 10:9, a Riječani su isticali kako su oštećeni od suca Zorana Petrovića koji je prema njihovom mišljenju sudio nepostojeći penal za Splićane.
Kasnije se Petrović u jednom intervjuu za Večernji list prisjetio te utakmice koju je uvrstio među 11 najvećih koje je ikad dobio čast voditi.
"Utakmica zbog koje se podiglo mnogo prašine. Gledao sam sto puta snimku spornog detalja i ne može ne nitko uvjeriti da sam pogriješio kod dosuđivanja penala za Hajduk. Linija je sastavni dio kaznenog prostora, a Paliska je sapleo Bućana baš na tom mjestu. Da sam htio pomoći Hajduku, učinio bih to u 90 minuta. Ne bismo se maltretirali tri sata na terenu i ne bi bilo one beskrajne serije penala", rekao je Petrović u tom intervjuu.
'Petroviću, čeka te Armada, netko će da strada'
Prisjetio se Petrović i dramatične završnice koju je doživio nakon gotovo tri sata na travnjaku.
"Bursać je promašio, ali Ravnić nije iskoristio meč-loptu za Rijeku. Poslije je Varvodić izrastao u junaka. Obranio je udarac Paliske, savladao Ravnića i osigurao navijačima Hajduka neopisivo slavlje na stadionu Partizana. Nisam se uplašio zbog prijetnji i grafita po Rijeci (Petroviću, čeka te Armada, netko će da strada). Deset dana poslije finala Kupa odrede me da sudim na Kantridi. Klasično mi namjeste. I to ne kao glavni sudac, nego uz aut-liniju, da bih bio što bliže navijačima. Rijeka je igrala protiv Olimpije… ili Radničkog iz Niša… ne sjećam se… ali odem, mrtav - hladan. Što ću, znam da nisam ništa zgriješio i mirna mi savjest. Izdržim ja zvižduke, pljuvanje, vrijeđanje… Rijeka pobijedi, a mene sa stadiona isprate ovacijama", kazao je Petrović.
Sucu su Riječani to finale možda i oprostili, ali Hajduku taj trofej nisu nikad.
Naravno nije to jedini razlog rivalstva koje se kuhalo i raslo desetljećima. Godinu ranije je Mladenović slomio nogu Nenadu Gračanu netom nakon prelaska iz Rijeke u Hajduk. Dok je hitna pomoć vozila nekadašnjeg heroja Kantride u bolnicu, navijači Rijeke su je kamenovali.
Desetljećima kasnije, braća Sharbini su se preselila za 2.3 milijuna eura iz Rijeke u Split, a braća su doživjela još neugodniji doček prilikom povratka na Kantridu.
Torcida ispratila Rijeku ovacijama 1999., ali nije bilo dovoljno
Bilo je tu još velikih utakmica. Tako je u finalu Kupa 2005. Rijeka odnijela trofej Hajduku ispred nosa, a 1999. u jeku troboja između Croatije, Rijeke i Hajduka zbila se nešto što se rijetko viđa u hrvatskom nogometu.
Rijeka je na Poljudu porazila Hajduk s 3:1, a cijeli je stadion goste pozdravio ovacijama poželjevši im da na kraju uzmu trofej ispred Zagrepčana. To se nije dogodilo zbog tog što su Riječani grubo oštećeni u posljednjim minutama prvenstva no to je tema za neki drugi članak.
Mnogi su nogometaši igrali za oba kluba, a uz već spomenutu braću Sharbini i Nenada Gračana najveća imena su Tomislav Erceg, Igor Musa i Nino Bule. Od osnutka HNL-a odigrane su 93 utakmice između ovih rivala, a međusobni skor je vrlo tijesan. Naime, Rijeka ima 33 pobjede, Hajduk 36, a 24 dvoboja su završila bez pobjednika.
Usprkos brojnim velikim duelima ono finale Kupa maršala Tita iz 1987. će ovih dana mnogima pasti na pamet. Riječani će tražiti osvetu, a Splićani dokaz da se povijest ponavlja.