Proslavljeni bivši nogometaš Goran Vlaović gostovao je u studiju Net.hr-a i govorio, ne samo o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, današnjem srazu Final Foura Lige nacija protiv Nizozemske u Rotterdamu (20.45), nego se u opsežnom razgovoru od sat i 13 minuta vremena koji se snimao u utorak, dotaknuo i svoje zvučne karijere, a otkrio nam je i neke detalje iz svog života.
Goran je sjajan tip
Goran je uistinu sjajan tip, otvoren, jednostavan i skroman, a opet takva jedna faca s tako jakim karakterom i pobjedničkim mentalitetom, kao i uspjesima. S njim možeš prijateljski pričati satima, kao da se znate godinama. Baš ti se nekako uvuče pod kožu, kao što se protivničkim braničima zavlačio iza linija i zabijao golove...
Vratio nas je Goran u prošlost, u neko drugo, nogometno romantičnije doba, kad je on kao napadač žario i palio nogometnim travnjacima. Naravno, razgovor s Vlaovićem, bivšim golgeterom Osijeka, Dinama, Padove, Valencije, Panathinaikosa i Vatrenih, osvajačem bronce s Hrvatskom na SP-u 1998., započeo je s aktualnostima vezanim za Hrvatsku i večerašnji spektakularni sraz u kojem će naši nogometaši tražiti prolaz u svoje prvo finale Lige nacija u njenom trećem izdanju.
'To s Livajom je bila nemila scena'
"To s Markom Livajom je bila jedna nemila scena o kojoj je puno toga rečeno i ja nemam neku namjeru dodatno to sve komentirati, jer smatram da nemam dovoljno kvalitetnih informacija po tom pitanju, ali mogu jednu stvar reći. Smatram da je u reprezentaciji igrati uvijek velika čast i da svaki igrač koji se ne osjeća dobro ili smatra iz bilo kojeg razloga da u tom trenutku ne bi dao svoje najbolje, je bolje da ode nego da ostane", kazao nam je Goran Vlaović i nastavio:
'Gvardiol je dosegao velike visine u reprezentacji i hendikep je što ga neće biti'
"No, osim tog hendikepa, pojavio nam se još veći, a to je neigranje Gvardiola koji je dosegao velike visine što se tiče kvalitete svoje igre i onog što znači reprezentaciji. To će biti veliki nedostatak na ovoj utakmici, a s druge strane i Nizozemska nije u bajnoj situaciji. Oni imaju, pa skoro bi rekao, izostanke po sličnim pozicijama. Gledajući tu situaciju na neki način smo ujednačeni".
I Koeman ima svoje probleme
Središnji branič Oranja Matthijs De Ligt neće biti na raspolaganju izborniku Koemanu, kao ni napadač Depay. To je dobra stvar za našu reprezentaciju. Međutim, s druge strane, Koeman na raspolaganju ima moćan stoperski par Van Dijk – Botman, a svoju priliku u sjeni čeka mladi i talentirani 21-godišnji Ajaxov stoper Jurrien Timber. Koeman je u posljednji trenutak aktivirao i prekaljenog Daleya Blinda.
'Kramarić ne odgovara nizozemskim braničima'
"Činjenica je da konstantno pričamo o tome da Hrvatska nema klasičnog centarfora i mislim da to može predstavljati puno veći problem upravo ovakvim obrambenim igračima koji vole imati onu vrstu napadača koji se tamo kreće oko njih. Kad igraju u liniji sa 4, tad pogotovo moraju čuvati svoje pozicije jer nema previše izletanja, jer se onda stvara prostor iza njihovih leđa", govori nam Goran i nastavlja:
"Kramarić je lutajući centarfor koji ne odgovara takvim obrambenim igračima. Činjenica je da Hrvatska ima dobru pokrivenost svih pozicija i koga god izbornik stavi, ne moramo se bojati. I to je snaga ove hrvatske reprezentacije. Imamo zamjene za sve pozicije i to kvalitetne zamjene. Očekujem i nadam se osvajanju Lige nacija, da ne budem pretjerano skroman. Mislim da smo mi u većoj prednosti generalno gledajući, onako igrački u odnosu na Nizozemsku", objašnjava nam Goran Vlaović.
Perišić na lijevom beku?
Isto tako, u posljednja tri nastupa Zlatko Dalić je triput kadrovski zarotirao obranu i prema posljednjim medijskim nagađanjima, iskusni Vida bi mogao dobiti prednost pred Erlićem. Također, Ivanušec bi trebao startati u prvih 11 kao i Mario Pašalić.
Isto tako, Ivan Perišić je na SP-u protiv Maroka, u susretu za broncu, započeo na lijevom beku iza Oršića, pa možda i ovog puta Dalić odluči iskoristiti tu mogućnost, tj da Perija bude ofenzivni lijevi bek. No, sve su to nagađanja...
'Kvalitetniji smo od Nizozemske'
"Smatram da smo kvalitetniji od Nizozemske, koja ima fantastičnih igrača i koja je kvalitetna i vjerujem da možemo parirati Nizozemcima i čak osvojiti Ligu nacija, ali vidjet ćemo. Činjenica je da je kraj prvenstva i da ima dosta ozlijeđenih igrača. Nizozemci su u istoj situaciji s igračima bez kojih su ostali, bez stopera i napadača", navodi Goran i nastavlja:
'Taj stručnjak neki, što god on bio, bio je negativan prema našoj veznoj liniji koja je najbolja na svijetu'
"Danas sam slušao o našem veznom redu nekog, ne znam, nekog stručnjaka, što god on to bio, a koji je prilično bio agresivan i negativan prema našem veznom redu za kojeg ja odgovorno tvrdim da je to najbolji vezni red na svijetu. Ovaj vezni red Hrvatske jako je sličan onom našem Boban - Asanović - Prosinečki. To je jedna blagodat koju hrvatska nogometna reprezentacija ima. Imamo već sad i svjetlu budućnost u veznom redu, jednog dana kad Luka ode".
U finalu Lige prvaka navijao za Manchester City
Goran Vlaović priznao nam je da je u finalu Lige prvaka navijao za Man City protiv Intera Marcela Brozovića, kojeg je nahvalio rekavši da je odigrao fantastično...
"Ova momčad Man Cityja dugo čeka taj naslov, a ono što su pokazali protiv Reala je bilo nogometno savršenstvo. S druge strane, imali smo našeg Hrvata u Interu pa sam imao onaj osjećaj ako i dobije Inter, neću biti tužan. Iako, nemam razloga biti tužan niti da je City klub jer to nije klub za koji inače navijam."
Priča za pamćenje - kako je došao u Dinamo
Goran Vlaović otkrio je svoju nevjerojatnu odluku da kao 19-godišnjak iz bečkog Rapida dođe u Dinamo u jeku rata.
Goran Vlaović s Bad Blue Boysima i ostalim simpatizerima koji ga obožavaju.
"Nedvojbeno da su me Boysi voljeli, ali gdje god sam bio imao sam fanastičan odnos s navijačima. Mislim da su cijenili taj stil i način igre i ponašanje na treninzima i van terena. To je sad zanimljivo povijesno pitanje kako sam iz Osijeka došao u Dinamo. Znate da je 1991. počeo u Hrvatskoj ozbiljan rat i da je u jesen 1991., kad je trebalo biti HNL, ono se nije ni igralo. U tom periodu bilo nas je svugdje. Ja sam s Osijekom bio u nekom izbjegličkom boravku u Njemačkoj, jer nismo u Osijeku ni mogli trenirati, jer je na svakih par stotina metara bila linija. Osijek je u tim vremenima bio u financijskim problemima i dogovoreno je između Osijeka i Dinama da ja dođem u Zagreb."
Za njega je dolazak u Dinamo bio ostvarenje snova, ali isto tako iza toga stoji i nešto sasvim drugo...
Doživio dvije tragedije koje su ga obilježile i izgradile
"Bila je ta jedna situacija s bečkim Rapidom u kojem sam ja proveo mjesec dana, bilo je već sve praktički dogovoreno, ali kad se javio Dinamo sve se okrenulo i došao sam u Dinamo, vratio sam se na neki način. Bila je to nevjerojatna odluka za mene, imao sam 19 godina, Rapid je u to vrijeme bio veliki klub, osvajao trofeje, da se vratim u Hrvatsku gdje nema ni prvenstva i gdje ne znaš ni kad će početi i gdje je svima, na neki način, glava u torbi. Naravno, tu si bile povezane još neke stvari. Taj moj prelazak baš se događao u periodu kad je i moj djed nastradao, mislim da je to i razlog zašto sam se vratio".
Stradao mu djed u bombardiranju
Goranu je djed stradao u bombardiranju...
"Naravno sad sam bio vezan za njega, kao i za svakog člana obitelji. To su bila teška vremena za sve u Hrvatskoj. Ja sam samo jedan od i ne bi to posebno potencirao, ali kažem, kad smo već pričali o tome, kad sam ja sam razmišljao kako se dogodila da odluka da sam ja došao iz Rapida u Dinamo, u trenutku kad u Hrvatskoj nema prvenstva i bijesni rat, a iz kluba koji je u to vrijeme bio uspješan, s tim da je novac bio isti, a naravno jedan od glavnih motiva je meni bio to što je za mene Dinamo odmalena i želja i tiha patnja, jer od kad znam za sebe navijam za Dinamo", otvorio nam se proslavljeni nogometaš.
Vlaović sa svojim bivšim reprezentativnim suigračem, velikim prijateljom Marijom Stanićem na utakmici Hrvatske i Njemačke u Austriji na Euru 2008.
Ostao bez majke kad je imao 12.
Goran Vlaović, nažalost, osjetio je što znači izgubiti bliskog člana obitelji ne jednom nego dva put. Kad je imao 12 godina, naime, ostao je bez majke. Bio je dijete pred kojim su bili snovi, pred kojim je bio život, ali njegova sudbina njemu je kreirala takav jedan put. Naravno da su ga tuga, bol i tragedije karakterno ojačali. Goran Vlaović poseban je tip, baš frajer. Rijetki su takvi i ovo stvarno nije floskula i nekakvo obično novinarsko ulizivanje. To je živa i nepobitna istina...
Goran Vlaović u borbi s Francuzima u polufinalu SP-a 1998.
"Što kažu ljudi što te ne ubije, ojača te. Imao sam ja i veću tragediju, jer sa 12 godina ostao sam i bez majke. Sve su to stvari koje čovjeka na neki način očvrsnu. Postoje trenuci kad osjećaš nedostatak, kad ti nedostaju, ali to moraš jednostavno emotivno savladati i iz toga crpiti snagu za dalje u životu."
Pogledajte gostovanje Gorana Vlaovića u studiju Net,hr u priloženom videu gore.
