Dugo ga nije bilo u medijima, ali sad je odlučio ponovno zaploviti javnim sportskim eterom. Kad je riječ o tako iskrenom i emotivnom tipu kao što je Krunoslav Kruno Jurčić, onda vam je zanimljiv razgovor zagarantiran.
BKFC 54 pratite ekskluzivno u petak 17. studenoga od 20 sati na Voyo
Svjetsko rukometno prvenstvo za žene ekskluzivno od 29. studenoga gledajte na VOYO
Nogomet je strast, nogomet je ljubav
Kruno Jurčić jučer je gostovao u studiju Net.hr-a na RTL-u i u sat i 15 minuta razgovora otkrio mnogo toga iz svog života i karijere.
"Znate, ja sam običan čovjek koji pokušava živjeti svoj život. Ali, nogomet je stvarno moja strast, moja ljubav... Tu se ne mogu pretvarati, tu ne mogu glumiti. Takav sam kakav jesam. Pokazujem na to na terenu, uz teren i u samom procesu treniranja. Normalno da je to ljudski. Ne želim se pokazivati, ne želim se predstavljati onakvim kakav nisam. Slika s Mourinhom? Ma, to je već deplasirano... Ali, to je bio moj životni uspjeh. Nakon 12 godina Dinamo je ušao u Ligu prvaka. Najteži proces u formiranju jednog kluba, znate, koji želi raditi velike stvari je krenuti od nule i doći do jedne Lige prvaka. Bildanje koeficijenta, bildanju ugleda kod sudaca i UEFA-e."
Kruno nije tu stao, nego je naglasio i sljedeće:
"Deset, petnaest godina traje taj proces i vidjet će oni zagovaraju resetiranje kluba. Što se tiče moje slike s Mourinhom, ja sam došao iz jednog malog mjesta iz Hercegovine."
"Da je Mourinho iz Gruda došao", kazali smo mu...
"Onda on nikad ne bi bio Mourinho. Ja sam došao u trenutku kad sam vodio nogometnu utakmicu Lige prvaka skupa sa svojim idolom. Tu se stvarno dala napraviti prekrasna filmska priča, međutim ljudi su kod nas, znate, to je valjda nekakav hrvatski jal, ali sprdali su se s time. Dobro, isti ti ljudi su stajali u redu, tamo na Maksimiru da se slikaju s Mourinhom, čekali sat vremena u redu da se slikaju s Mourinhom, to su ta dvostruka mjerila. Dobro, to je vajda dio mog posla koji sam možda ja prihvaćao na krivi način. To vam je jedan od odgovora zašto nisam dugo pričao. Možda sam puno lakše trebao prihvaćati, ne obraćati pažnju na to, međutim emocija je velika stvar kod mene. Sve duboko proživljavam i to ostavlja tragove kod mene".
Jurčić nam je ispričao priču kad je Dinamo 2011. u Ligi prvaka igrao protiv Reala iz Madrida. U prvoj utakmici na otužnom Maksimiru, namjerno smo napisali otužnom, jer na utakmici nije bilo Bad Blue Boysa koji su tad bili u bojkotu pa nije bilo ni ozbiljnog navijanja, pred tribinama punim znatiželjnika koji su, ruku na srce, više došli gledati Real nego navijati za Dinamo, Jurčićevi jurišnici izgubili su samo s 0-1, u rujnu mjesecu, na otvaranju svog nastupa u Ligi prvaka nakon godina posta. Angelo di Maria u 53. je postigao pogodak za tri boda u Zagrebu...
Dinamo je krajem studenog na Santiago Bernabeuu osjetio moć i egzekuciju Kraljeva, te doživio najteži klupski poraz još od 1961. godine. Susret su zagrebački plavi završili porazom 6-2, ali upravo je Kruno Jurčić obilježio utakmicu...
Jurčić je, naime, na kraju dobio priliku izgriliti se s Joseom Mourinhom. Tako je nastala ikonska fotografija Krune i Josea, zagrljenih, koja će svakako obilježiti trenersku karijeru nekadašnjeg igrača Dinama i reprezentacije...
"On je došao k meni, on je mene zagrlio. Razmjenili smo tada i par riječi, ali ništa posebno. Ono, uobičajene fraze, znate - dobra utakmica i to. Mislim, dobra utakmica, a dobili šest komada... "
Kruno jako voli lik i djelo Mourinha, koji je tada za vrijeme svog treninga igračima samo vikao ritam, ritam...
"On je vrhunski trener. Cijenim njegov stav jer je napravio rezultate s više klubova i u okruženjima različitih mentaliteta. Portugal, Španjolska, Engleska... Svugdje je napravio posao. On mi je trenerski idol."
Otkrio nam je i ispričao što ga se na Santiago Bernabeu posebno dojmilo... Prije utakmice, Jurčić je ostao oduševljen jednim prizorom.
"Ma, mene je to baš impresioniralo... Ti nekakvi detalji me impresioniraju i daju mi sliku kluba. Rijetko dođu do nivoa i prilike da razgovaraju s predsjednikom kluba kao što je Real. Ja sam tada, vidio jednog običnog radnika koji je zaposlen u Realu. Prije naše utakmice s Realom padala je kiša i vidim čovjeka s ljestvama, kako on ide preko cijelog terena. Došao je lijepo do gola, uzeo nekakvu krpicu, stavio je te ljestve, lijepo obrisao gredu, stative, sve, iako je kiša padala. Tako na obje strane. U tom jednom sitnom detalju se vidi veličina kluba, s kakvom je strašću taj čovjek obavio zadatak."
Kruno ima svoju teoriju...
"Htio bih najprije demistificirati ovdje neke stvari. Kad se priča o toj našoj igri te sezone u Ligi prvaka s Realom, u skupini, pa i poslije sa Chelseajem, htio bih demistificirati tu lažnu Dinamovu europsku povijest. Dinamo je 1967. osvojio Kup Velesajamskih gradova, ali od tadaje Dinamo imao izuzetno skromnu europsku povijest. Igranje protiv Reala? Pa, Dinamo nikad u svojoj povijesti nije igrao protiv Reala. To je činjenica... A sad mi možemo pričati o tome što smo odigrali protiv Reala, kako smo igrali, koliko smo izgubili u Zagrebu ili Madridu."
Posebno je istaknuo...
"Moramo biti realni, ne stvarati utiske lažne euro povijesti i na temelju kafanskih priča. Mi smo 1996. nešto napravili tek u Ligi prvaka. Malo se previše omalovažava ta naša dva susreta s Realom. Nama je bila čast da smo došli nakon 12 godina posta do tog nivoa. Ja sam nakon 12 godina doveo Dinamo u Ligu prvaka. Znate li koliko će sad Dinamu ponovno trebati da dođe do Lige prvaka. To su ozbiljni, dugotrajni procesi".
O čemu smo još razgovarali s Krunoslavom Jurčićem pogledajte u priloženom videu gore.