Kad je krajem veljače, nakon šest godina pravne i javne bitke, ženska nogometna reprezentacija SAD-a izvojevala pobjedu protiv svog nogometnog Saveza, većina medija se tek dotaknula šire slike i stvarne važnosti same borbe višestrukih svjetskih prvakinja za jednakost s muškim kolegama. Tražile su i dobile izjednačavanje premija s onima koje dobivaju muški reprezentativci, a njihova borba i pobjeda je doseg koji ima veću društvenu težinu od tih 24 milijuna dolara koliko im se Savez obvezao isplati.
Naime, tek se dva događaja u modernoj povijesti ženskog sporta mogu usporediti s onim što su ostvarile kapetanica Megan Rapinoe i njene suigračice iz reprezentacije.
Od prve olimpijske medalje do epskog podviga Billie Jean King
Švicarka Helena de Pourtales ostala je zapamćena kao prva žena u povijesti koja je nastupila na Olimpijskim igrama. Pourtales je nastupila u jedrenju 1900. godine na Olimpijskim igrama u Parizu, a kako je bila dio pobjedničke ekipe u sportskim je analima ostala zabilježena i kao prva nositeljica olimpijske medalje.
Od tad pa u narednih sedamdeset godina se ženski sport polako razvijao i sramežljivo probijao u svijetu sporta no ustrajno ga je pratilo podcjenjivanje i omalovažavanje. Ipak, i to se promijenilo 1973. godine kada su se tenisačice predvođene Billie Jean King pobunile protiv neravnomjerne raspodjele sredstava na teniskim turnirima u Americi.
Dan kad je Billie Jean ispisala povijest
Naime, ženski su teniski turniri u to vrijeme bili u najmanju ruku podjednako gledani kao i muški no njihova su primanja bila višestruko niža. Billie Jeane King je podigla bunu i već od 1970. godine su radile na osnivanju svoje teniske organizacije. Sve je kulminiralo ustanovljavanjem WTA-a 1973. čijoj je reputaciji na teniskom terenu doprinijela upravo B.J. King.
Usprkos 14 osvojenih Grand Slamova, meč koji je zabetonirao njeno mjesto u sportskoj povijesti je bio onaj kojeg je odigrala protiv Bobbyja Riggsa, bivšeg broja 1 u muškoj konkurenciji. Mediji su od tog ogleda napravili spektakl, a u svjetskoj sportskoj povijesti je ostao upamćen kao Bitka spolova. Kako je cijeli taj spektakl izgledao pročitajte ovdje, no ono bitno je da je Billie Jean pobijedila Riggsa te je ženskom sportu zavrijedila poštovanje kakvo nikad prije nije imao.
Nove ikone borbe za jednakost
Bilie Jean King ženskom je sportu donijela respekt no ni nakon toga žene u sportu nisu bile plaćene poput svojih muških kolega.
U 21. stoljeću su se povremeno čuli prosvjedi i to uglavnom iz redova tenisačica. Revival ostavštine B.J. King pokušale su sestre Williams no ništa se u statusu i primanjima sportašica nije promijenilo. Glavni su argumenti protiv jednakosti bili atraktivnost odnosno neatraktivnost ženskog sporta za sponzore i publiku te su se pod tom krinkom desetljećima skrivala duboko ukorijenjena nejednakost i mačizam profesionalnog sporta u cjelini.
No onda su na scenu stupile, Megan Rapinoe i njene suigračice iz reprezentacije. Jasno je bilo da ne mogu utjecati na to kako će sponzori honorirati njihove uspjehe ili koliko će njihove utakmice biti gledane no mogle su se suprotstaviti nejednakosti koju je njegovao njihov matični Savez.
Uspješnije i slabije plaćene
Upravo su na to ukazale 2016. godine kada su podigle tužbu Federalnom sudu zbog diskriminacije nad plaćama tvrdeći da su plaćene manje od nogometaša iako ostvaruju više prihoda Savezu.
Za slabije poznavatelje ženskog nogometa i nogometa u SAD-u općenito treba reći da su američke nogometašice između 1991. i 2019. četiri puta osvajale Svjetsko prvenstvo i još četiri puta olimpijski turnir. S druge strane, američki nogometaši su od 1930. pa sve do danas svoju jedinu medalju s Mundijala osvojili na prvom prvenstvu u povijesti kada su završili treći. Drugim riječima, uspješnost, muške i ženske reprezentacije je neusporediva.
No vratimo se mi, ovoj pravnoj, ali i javne bitci. Naime, paralelno s tužbom, nogometašice su pokrenule golemu javnu kampanju koja je u SAD-u imala golem odjek, a čije je zaštitno lice bila osebujna kapetanica Megan Rapinoe. Reprezentativke su uspjele pitanje nejednakosti u sportu uvesti u javnu sferu, a potom i dobiti naklonost javnosti.
'Pobjeda ne samo za ženski sport već i za žene općenito'
Naposljetku je Savez, sagledavši sve argumente, shvatio da tu bitku protiv nogometašica ne može dobiti te je spor okončan dogovorom. Savez se obvezao isplatiti 24 milijuna dolara kao obeštećenje nogometašicama za godine diskriminacije i obećao da će premije za velika natjecanja, kvalifikacije i prijateljske utakmice biti jednake za mušku i žensku selekciju.
Ovo je ogroman korak naprijed u osjećaju vrijednosti, osjećaju poštovanja i popravljanju našeg odnosa s vodstvom saveza. Ne samo da ovo vidim kao pobjedu za našu ekipu ili ženski sport, već i žene općenito", rekla je Alex Morgan, reprezentativka sa 190 nastupa za izabranu vrstu.
'Ovo ne briše nepravde, ali pokazuje da se to ne može više ponoviti'
No ženske nogometne reprezentativke SAD-a nisu samo zavrijedile respekt i financijsku jednakost već su se isprofilirale u liderice jedne generacije sportašica koje su od Pourtales i Billie Jean King preuzele generacijsku štafetu stoljetne utrke za jednakost u sportu.
Veličinu njihova poduhvata najbolje je opisala Megan Rapinoe, zaštitno lice ove akcije i istinska nasljednica Billie Jean King, ne samo u sportskom već i aktivističkom smislu.
"Ne možemo se vratiti i izbrisati nepravde s kojima smo se suočile, ali ovaj dogovor pokazuje da se to više nikada ne može ponoviti", zaključila je naznačivši da borba za jednakost u sportu ovim nije gotova već tek počinje.
