Nama je prvi cilj na Europskom prvenstvu bio plasman na Svjetsko prvenstvo, u tome smo uspjeli i to je velik uspjeh hrvatske nogometne škole. Jer mi smo u Slovačkoj nadigrali sva tri protivnika, nismo izgubili niti jednu utakmicu, stvorili smo u tri susreta barem dvadeset stopostotnih šansi, ali jednostavno nismo imali sreće u realizaciji. Zapravo je nevjerojatno što smo sve stvorili i što smo promašili. Protiv Ukrajine smo imali toliko prilika da ne znam što bih uopće prigovorio dečkima. Pa već u prvih deset minuta smo imali četiri mrtve šanse. Ma to je bio pucački trening, samo Halilović je imao toliko udaraca na gol da je to strava i onda primimo gol iz kontre.
A kad smo kod tih promašenih šansi, kad pogledam što smo sve promašili, a kako su Talijani u posljednjoj sekundi pobijedili Ukrajinu, sve mi se to čini kao nekakav – plus i minus. To se tako dogodi, to je život, morate malo imati i sreće, ali vratit će se... Uspjeli smo na kraju pobijediti, idemo na Svjetsko prvenstvo i to je najvažnije.
Naravno da se na neki način miješaju i sreća i tuga, ali sretni smo što smo izborili odlazak na to Svjetsko prvenstvo. Sada se priča da smo najavljivali osvajanje naslova prvaka Europe, a ispali smo u grupi, ali mi nikad nismo rekli da ćemo osvojit EURO. Jasno smo rekli: 'Prvi cilj je plasman na SP, a drugi cilj je polufinale.' Prvi cilj je ostvaren, a drugi nije. Pa tko može reći: 'Osvojit ćemo Europsko prvenstvo!' Ne možemo tako podcjenjivati nogometnu školu Italije, Rusije i drugih ekipa. Naša reprezentacija sigurno pripada u nogometni vrh, ali nekad morate imati i malo sreće. To je jedina istina. Iz ovoga ćemo izvući pouke i takvi idemo na Svjetsko prvenstvo. Imamo BMW i Mercedes. BMW je bilo Europsko prvenstvo, a Svjetsko će biti Mercedes.
Ali moram, nažalost, reći i par riječi o toj utakmici Italije i Rusije. To je bila smijurija, sve se vidjelo na Eurosportu. Ja sam vjerovao u ferplej jer nama je UEFA ovdje u Slovačkoj održavala predavanja za djecu, kako treba bit pošten i slično, a onda vidim kako su nam se Talijani i Rusi cerekali prije utakmice, igrali zajedno biljar.... pa mi smo svi u istom hotelu. Mislim, to je za mene nešto nevjerojatno. Nevjerojatno, jer ne mogu ni pomisliti da se nešto takvo može dogoditi. Ja ne mogu o tome govoriti, ali ako ljudi zvižde na tribinama i ako to izgleda kao kuglanje na terenu, onda tu ni nemam što reći.
Žao mi je, dečki su plakali poslije utakmice jer smo ispali nezasluženo, ali koliko god smo sami krivi zbog promašenih prilika, a dečkima ne mogu ništa prigovoriti nakon toliko stvorenih šansi i dobre igre, toliko sam razočaran ovom drugom utakmicom.
Nije na meni da vodim istrage, ali cijela Europa je vidjela na Eurosportu što se dogodilo.