Bili ste čvrsta karika obrane reprezentacije 1996. godine, ali Hrvatska Vas i danas pamti kao tragičara na tom Europskom prvenstvu. EURO je opet pred nama, Vas su navijači već pomalo zaboravili. Gdje je i što radi Nikola Jerkan? Vjerojatno zato što živim u Španjolskoj, u Oviedu. Tu sam igrao, ostao sam raditi u klubu nakon završetka karijere 2001. godine, tu mi je obitelj. Tu sam se oženio, nije loše u Španjolskoj, iako je kriza. Dođem često u Hrvatsku, ali budući da sam u Španjolskoj dugo igrao, ostao sam tu živjeti. Donedavno sam bio trener u Oviedu, gdje sam igrao veliki dio karijere, radio sam i kao komentator na TV-u, ali ovu zadnju godinu nisam radio ništa.
Svi Vas pamte po 1996. godini, po Europskom prvenstvu, kad ste postali tragičar u utakmici s Njemačkom. Uvijek je to nekako prvo, svi me to pitaju. To su momenti koji se ne zaboravljaju, bili loši ili dobri.
Kako danas gledate na one dvije antologijske situacije? Prvo ste igrali rukom u šesnaestercu, a onda je na Vama napravljen očiti prekršaj, ali sudac Sundell se cijelu tu utakmicu pravio Nijemac. Pa da, to su bile dvije situacije koje su odredile cijelu utakmicu i naš put na prvenstva. Rijetko će tko to ikad zaboraviti, pogotovo u Hrvatskoj. Bez obzira što smo mi u toj utakmici bili bolji, te dvije situacije su sve poništile. Dobro, penal je bio opravdan, ja sam igrao rukom, bila je to instinktivna reakcija i tu se ništa ne može, to se dogodi. Međutim, ta druga situacija, taj faul na meni koji sudac nije svirao, to je bilo presudno, dobili smo drugi gol i izgubili na kraju 2:1. Bilo je tu još situacija, Bilić je imao duel s Klinsmanom, bilo je to za crveni karton, ali sudac opet nije sudio. I ti detalji su presudili. Meni je osobno bilo strašno, dugo vremena nisam mogao mirno spavati zbog toga.
Ostavilo je traga? Da, da u svakom slučaju, to su momenti koji ne nestaju. Poslije te utakmice je dugo trebalo da dođem sebi. Ćiro mi nikad nije prigovorio, kao nijedan suigrač, naprotiv, uvijek sam od njih imao podršku. Ali koliko god sam ja dobio podrške, to je situacija koja zauvijek ostaje. To su veliki turniri, velike utakmice i ostaju duboki tragovi. Treba poslije jedno određeno razdoblje da se to stabilizira.
Zašto 1998. godine niste bili na Svjetskom prvenstvu? Pa mislim da sam tu bio zakinut. Ja sam u tim kvalifikacijama bio u kadru, jedan dio utakmica sam igrao, jedan dio bio na klupi, ali mislim da sam bio zakinut neodlaskom na SP jer su tamo išli neki igrači koji nikad nisu bili blizu reprezentacije. Pa se spekuliralo jesu li to igrači koje treba prodati da se zaradi na njima. Uvijek te sumnje postoje, tako će biti i sada...
Koliko je to bilo realno? Pa danas je lakše pričati, ali kad gledate situaciju iz današnje perspektive, ja sad gledam kao trener i možda je Ćiro imao neke druge opcije. Vjerojatno je vidio cijelu situaciju iz drugog kuta. Znate, igrač je uvijek egoist i on misli da je on taj koji bi trebao ići. Tako i ja mislim, bio sam u užem krugu i trebao sam ići. Ali, eto, dogodilo se, najbitnije je da smo mi napravili nešto, možda čak neponovljivo, ja bih se usudio reći... Mi smo zamalo izbacili najjaču reprezentaciju Francuske u zadnjih 50 godina, i to na njihovom terenu... Nešto neponovljivo...
S kime ste se najviše družili? S igračima koji su bili u Španjolskoj, Jarnijem i Šukerom, ali nekako sam najbolji bio, pa i danas je tako, s Nikolom Jurčevićem. Životni putovi su nam danas različiti, ali ostali smo u dobrim odnosima.
Kako Vam se čini današnja Bilićeva reprezentacija? Pa što se tiče ovih zadnjih kvalifikacija, naša reprezentacija zaista nije bila na razini i nije pokazala ono znanje koje ima. Praktički u cijelim kvalifikacijama nismo odigrali jednu dobru utakmicu, sve do doigravanja protiv Turske. Moj je dojam, gledajući sa strane, da reprezentacija nije imala standardnost, pogotovo u obrambenom dijelu. U zadnje dvije godine nismo odigrali pravu utakmicu protiv jačih reprezentacija, iako imamo odlične igrače. U tom zadnjem redu i na bokovima smo bili loši, igrali su tu i igrači čije to nisu prirodne pozicije i stalno se nešto krpalo. Stoperski tandem također nije bio isti, stalno se mijenjalo, neki igrači su bili ozlijeđeni, neki nisu bili u formi. Napad izgleda okej, pogotovo sada u zadnje vrijeme kad naši napadači igraju dobro u klubovima. Sad, kako će to izgledati na EURU, to ne znam, ali dugo vremena nije bilo dobro...
Koga biste Vi postavili na stoperski par? Šimunić je vrhunski igrač, ne znam u kakvoj je trenutno formi, ne znam koliko je na njega utjecalo igranje u hrvatskoj ligi, ipak je to niži nivo. A drugi stoper, šteta je što se ozlijedio Lovren, koji bi, budući da je mlađi, u paru to mogao pokriti. Imamo tu i Vidu, koji može dobro odigrati, pa Ćorluka, ali fali tu standardnosti – da su dva igrača na toj poziciji igrala osam od 10 utakmica, to bi bila druga priča. A mi to nemamo u ovom trenutku. I na lijevom i na desnom boku imamo problema. Ćorluka je vrhunski odigrao utakmicu na lijevom boku, ali to je opet jedna utakmica. Ja mislim da je i sam Bilić svjestan te situacije.
Koji je domet Hrvatske na EURU? Mislim da imamo kvalitetne igrače i da možemo u drugi krug. Španjolska je u našoj grupi apsolutni favorit, ali mislim da možemo ravnopravno igrati s Talijanima.
Talijani su ipak zadnjih godina napredovali, nije to više ona reprezentacija koja se mučila s Novima Zelandom. Možda su svi malo preoptimistični... Slažem se, promijenili su stil igre, ne igraju više toliko defanzivno, ne kalkuliraju kao prije, ali to je možda opet neka prednost za nas. Prije im je bilo teško dati gol, ali ova njihova nova igra nije za nas hendikep. Ne treba zaboraviti da naši igrači igraju u velikim klubovima, ali kakvi će doći na prvenstvo i u kakvoj će biti formi, to ne znamo. Po meni je prednost što igramo prvu utakmicu s Ircima, ipak su oni, uspoređujući ih s drugima, slabiji protivnici. I ako tu utakmicu dobijemo, imamo dobru prednost, jer Talijani i Španjolci igraju međusobno u prvom kolu. Nama bi tu odgovaralo neriješeno. Naravno, Irce ne treba podcijeniti, ali nama njihov način nogometa odgovara. Ima dosta prostora za manevar, bit će dosta šansi, taj stil odgovara igračima koji su kreativni kao naši. Ne trebamo podcijeniti nikoga, ali moramo biti samouvjereni...
Znači, drugi krug je i po Vama kao na dlanu... Pa mislim da bismo trebali proći, da bismo trebali izbrisati ovo jedno loše razdoblje koje je iza nas i ostaviti jedan dobar dojam. I igrači i stožer to trebaju shvatiti.
Kako ocjenjujete atmosferu oko reprezentacije, koja se dosta zatvorila u sebe zadnjih godina. Igrači su jako osjetljivi na svaki napisani redak, Bilić se povukao u sjenu, kao da svi žele pobjeći od činjenice da igraju loše, od zvižduka na Maksimiru, od konstruktivne samokritike... Pratim ja to, čitam, vidim što se događa i mislim da to nije dobro. Ta situacija bi se trebala poboljšati prije odlaska na prvenstvo, oni će tamo biti izolirani i ovisit će dosta i o vama novinarima. Ne znam koliko je to dobra opcija za njih same, takvo ponašanje sigurno nije dobro. Kritike treba prihvatiti, to je dio trenerskog i igračkog posla. A i Bilić je tu dugo, to je dugo razdoblje u reprezentaciji, možda je došlo do zasićenja.
Što mislite o Vlatku Markoviću i aktualnom vodstvu HNS-a? A što ću misliti? Mislim da su pored svega što se dogodilo u zadnje vrijeme trebali otići. Jednostavno, vrijeme je da odu, posebno poslije uhićenja koja su se dogodila u prosincu. Jer ti ljudi koji su uhićeni su dio HNS-a. Ali čini se da to na njih ne utječe. Šteta da ih se mora tjerati budući da su mogli otići na jedan fin, elegantan i demokratski način. Samo kad si uvaljen u fotelju tako dugo, onda se je jako teško dignuti. HNS je dugo zatvarao oči nad svime što se događa u hrvatskom nogometu. Ovo što se dogodilo u zadnje vrijeme je prešlo neke granice. Treba dati prostor ljudima kao što su Dario Šimić, Štimac, Boban, ljudima koji imaju nove ideje.
Koga biste rado vidjeli u Markovićevoj fotelji? Prije ste spomenuli prijateljstvo sa Šukerom. Pa čujte, Šuker se opredijelio za jednu stranu koja je već tu, a ta strana nije dobrodošla za hrvatski nogomet. I tu je Šuker po meni pogriješio. Ali svatko sebi bira mjesto. Po mom mišljenju, u ovom trenutku je za to mjesto najbolja osoba Zvone Boban.
Mislite li da u Hrvatskoj, gdje sve ide preko veze, neće i netko drugi na Markovićevom mjestu brzo postati samo još jedan 'igrač'. Pa i Bilić je u početku bio svojevrsna opozicija Vlatku Markoviću, to su ljudi već pomalo zaboravili, a danas mu je osobni odvjetnik. A radi se o mladom čovjeku koji je bio omiljen, o legendi Vatrenih, čovjeku koji je odavno osigurao egzistenciju... Hoćete reći da čim prođe jedno razdoblje i taj novi se uklopi u sustav, sve bude isto?
Upravo to... A vjerojatno je tako zbog fotelje, možda Bilić više ne bi bio tu da je bio drugačiji. To je šteta i to mi je čudno za ljude koji su živjeli vani, koji imaju osiguranu egzistenciju. Ali kažem, zato sam još više za mlade ljude, kao što je Dario Šimić, Zvone Boban, ljude koji su beskompromisni, koji su neovisni, radili bi za dobrobit nogometa i koji žele staviti stvari na svoje mjesto.
Pa evo, cijelo vrijeme pričamo o situaciji u kojoj je Zdravko Mamić. Promatrajući ovako, njemu je vjerojatno sistem dopustio taj sukob interesa koji se događa, ne samo njemu, nego i nekim drugima. Ali je činjenica da je on moćan u hrvatskom nogometu. Kad se pogleda s druge strane, on je osvojio dosta trofeja u klupskom nogometu, napravio je velike transfere, prodajući igrače iz male hrvatske lige. Za to mu treba skinuti kapu, ali druga je stvar njegov utjecaj u HNS-u i slično. To su nezamislivi pojmovi. Menadžerska agencija, igrači pod ugovorima... Ako mu je sistem to dopustio, onda nije samo Mamić kriv. Trebalo bi sve to istražiti. To je jedan krug, da ih se razmontira, trebalo bi razmontirati sve. A čini mi se da je to nemoguće. Ali promjene su potrebne, i to što hitnije...
