Hajduk je poražen na gostovanju kod moćnog Villarreala sa 4:2 te će Splićanima trebati čudo u uzvratu da bi dosegli grupnu fazu Konferencijske lige. Mnogo se toga dogodilo u Valenciji prošle večeri - od toga da su Splićani u 2. minuti šokirali domaćine preko demoliranja Hajduka u drugih 25. minuta prvog dijela do razbijene Kalinićeve glave i penala nade.
Jasno je bilo iz svakog trenutka ovog dvoboja da je Villarreal bolja momčad te se većini ljudi koji prate nogomet makar površno činilo da Španjolci mogu dati koliko im padne na pamet. Jednostavno su igrači Žute podmornice bili brži, moćniji u duelu i sigurniji na lopti.
Opuštanje Španjolaca dalo nadu Hajduku
Igri Villarreala punoj automatizama dodatno je kumovao niz individualnih grešaka igrača Hajduka među kojima je najupečatljiviji autogol Marka Livaje. Znaju se takvi golovi dogoditi, sjetimo se samo Mandžukićevog peha u finalu Svjetskog prvenstva. No i bez toga bilo je vidljivo da su Španjolci došli iz neke više lige, bilo je vidljivo zašto su oni ne tako davno bili u polufinalu Lige prvaka.
Također, bilo je vidljivo da su nakon sat vremena igre i vodstva od tri gola razlike, malo spustili nogu s gasa. Ipak, Hajduk se grčevito držao na površini te naposljetku dočekao ne slamku spasa već slamku nade. Da je netko prije ovog dvoboja prognozirao pobjedu od dva razlike za Villarreal vjerujem da bi se puno neutralnih ljubitelja nogometa složilo da to i nije tako loš rezultat za Hajduk. Našalimo li se malo spomenut ćemo onu kultnu izreku '2:0 je najgori rezultat'. Nije 2:0, ali je u biti isto i zasigurno ostavlja onaj tračak nade u čudo na Poljudu.
Puno pitanja, malo vremena
No za to će se morati poklopiti puno stvari, ali u prvom redu Dambrauskas će morati izvesti puno kompaktniju, rastrčaniju i hrabriju momčad od ove koja je danas izašla na teren. Igrači Villarreala su imali previše prostora te su vrlo lako ulazili u međuprostore. Dosta se mučio Hajdukov vezni red da isprati rotacije u igri i otvaranjima španjolske momčadi te je obrana često bila izložena na širokom prostoru.
Jasno je da Hajdukovi defanzivci teško na otvorenom i u igri jedan na jedan mogu cijelu utakmicu uspješno čuvati Chukwuezea, Morena i Moralesa no upravo zbog toga će biti potrebno da cijela momčad bude kompaktnija kako bi si igrači mogli više pomagati u obrani. A kako bi se to ostvarilo nužno je i više i pametnije trčati.
Također, Dambrauskas će morati naći rješenje na poziciji partnera Lukasu Grgiću. U dvobojima protiv Dinama i Villarreala se pokazalo da se novopridošli Awaziem dosta pati na tom mjestu.
Hoće li rješenje biti spuštanje Filipa Krovinovića na tu poziciju, vraćanje u momčad Vukovića ili pak davanju povjerenja Janiju Atanasovu teško je reći no svakako je da nigerijski stoper može momčadi dati više na svojoj prirodnoj poziciji.
Vjera u čudo
Ono što je još bitno nadograditi kako bi se uopće moglo i pomišljati na iznenađenje na Poljudu je posjed lopte i hrabrije donošenje odluka. Španjolci su tijekom većeg dijela susreta vrlo uspješno i brzo vraćali posjed i to u opasnoj zoni. Izuzev Krovinovića je problem s pritiskom imala cijela vezna linija Hajduka te je to najteži izazov s kojim će se prije uzvrata morati suočiti Dambrauskas.
Ako Hajduk na Poljudu uspije pronaći sve odgovore na ova pitanja, praćen žestokim hukom s tribina i uz određeno opuštanje Villarreala - može se nadati čudu. Takve se utakmice događaju jako rijetko. Mnogo češće favorit sigurno odradi uzvrat ili dodatno demolira autsajdera, ali s vremena na vrijeme dogodi se čudo. Splićani će zasigurno, kad prespavaju noć, u njega vjerovati – makar do idućeg četvrtka. Prisjetimo se samo Dinama i Tottenhama.
