Hrvatska nogometna liga, nažalost, postala je toliko isprazna, nezanimljiva i nebitna, i sve što je ostalo od nje zapravo je duh nekih prijašnjih vremena sažet u 180. minuta vječnog rivalstva sjevera i juga. A i ta dva derbija, jedan u Zagrebu, drugi u Splitu, tradicija je koju su na ljubitelje nogometa prenijeli očevi, majke, djedovi, bake, stričevi... I to iz nekih davnih vremena kada je nogomet u Hrvatskoj imao nekog smisla. Nažalost, to je tako, a tko je za to ponajviše kriv, gospodine Attias, pokušajte zaključiti sami.
Nedavno je procurila vijest kako je famozna skupština HNS-a iz prosinca 2010. godine zapravo bila nelegalna. Kako stvari stoje, sve će ostati na tome, za to nitko neće odgovarati, a hrvatski će nogomet i dalje voditi ti isti ljudi koje je hrvatski nogometni puk 'od milja' prozvao mafijašima i inim imenima sličnog značenja. Ti isti ljudi su hrvatsku nogometnu ligu doveli na rub sramotnog amaterizma u kojem živi isključivo jedan klub, koji redovito izlazi na europsku scenu, ali i redovito biva osramoćen. A upravo su ta ista imena koja hrvatski narod toliko proklinje uzurpirala Dinamo, jedan od dva najveća hrvatska nogometna kluba.
Ponavljam, jedan od dva najveća hrvatska nogometna kluba, jer tražiti boljeg između Dinama i Hajduka ravno je onom drevnom pitanju - što je bilo prije, kokoš ili jaje! Splićani to nikada neće priznati, kao što to neće napraviti ni Zagrepčani... Riječani će već naći rupu kod jednih i drugih, i zakleti se kako je 'majstor s Kantride' jedino što vrijedi u Lijepoj našoj, i tako dalje, da ne nabrajamo. I neka bude tako, jer upravo je to čar sportskog rivalstva! Stoga sve vaše navedene brojke sačuvajte za onog gospodina koji redovito razgovara s Bogom i Majkom Božjom i to kada mu budete pjevali uspavanku.
Što se derbija tiče, Dinamo je na Poljudu odnio pobjedu i to mu nitko ne može i ne smije zamjeriti. Dinamo kao institucija i njegovi igrači ne zaslužuju da se njihovo ime kalja zbog jedne pogreške koju je počinio gospodin u žutom. Nitko nije zaboravio sjajan potez Ivana Krstanovića kada je Hajdukovog vratara Gorana Blaževića 'poslao po ćevape' i zabio za vodstvo ili spretni i sretni eurogol Luisa Ibaneza s kojim su Modri i došli do pobjede.
Poljudski derbi nakon dugo je vremena to i bio u punom smislu te riječi. Nije bilo tenzija na terenu, obje su momčadi prikazale vrlo dobar nogomet, dekor na tribinama je bio sjajan. Ljudi su zaista mogli uživati! I šteta je što se dogodila ta 81. minuta koja je, nažalost, postala crna točka cijele utakmice. Priznat ćete, jedanaesterac je bio očit, puno očitiji nego li sve sporne situacije koje ste nabrojali. I u pravu ste, sudac je pogriješio, tko radi taj i griješi, rekli bismo. I sam je sudac Bebek putem Facebooka priznao da je pogriješio, da nije dobro vidio spornu situaciju. Ipak, puno veća ironija zbog koje se zapravo i digla cijela prašina jest situacija uoči derbija, kada se ponosno najavljivalo kako će po prvi put utakmicu suditi šest sudaca. Vjerojatno je ta informacija trebala značiti kako se ovoj put neće pričati o sucima, kad ono... Dogodilo se, nažalost, ono što se dogodilo. Splićani su se nakon utakmice pobunili i na to su imali apsolutno pravo! Jer zapravo je pravo pitanje, zašto iskusna gospoda Vučemilović i Vučkov, kao suci sa strane, nisu vidjeli sportne situacije.
A sjećate li se ovog:
"Bolno je kad ne izgubite zato što ste slabi, nego zato što vam dođe jedan austrijski zločinac i uništi san koji sanjate 34 godine", izjavio je Zdravko Mamić 2004. godine kada je Dinamo ispao iz Europe zbog sudačkog previda na utakmici protiv Heerenveena.
Ljutnja nakon poraza je sastavni dio sporta, i glupo je uopće poraženom uskratiti to pravo! I nije toliko bitan taj penal, i da je Hajduk zabio gol, i u ludoj završnici zabio još jednom i odnio tri boda, i da je stigao na pet bodova zaostatka za Dinamom, hrvatska javnost je svjesna kako to uopće ne bi promijenio situaciju, jer bi Dinamo na ovakav ili onakav način došao do novog, osmog naslova prvaka.
No, kako zamjerate svom suparniku da u porazu treba pokazati veličinu, i u pobjedi treba pokazati dostojanstvo, čak puno veće nego li u porazu. Puno je gore kada pobjednik nakon slavlja likuje i omalovažava svog suparnika. I što će Dinamu ta osma titula zaredom, kada njegovi najvjerniji navijači i dalje plaču za vremenima kada je na Maksimiru vladao duh nogometa, a ne inkasator koji broji milijune. Jer u realnom svijetu nogomet se igra pred punim tribinama, golovi se zabijaju za publiku, a ne za šefa koji će već sutra mladog Jedvaja lansirati u Europu i strpati nove milijune u 'kasicu prasicu'.
Da, to je realan svijet, a što je to zapravo paralelni svijet, gospodine Attias, pitajte onog za kojeg i pišete ovakve pamflete u koje, mišljenja sam, ni sami ne vjerujete.
