Trener Hajduka Gennaro Gattuso u svom je gostovanju za Vivo Azzurro otkrio nekoliko detalja iz svog života te ponovio karakteristike zbog kojeg je i danas nekima jedan od najomiljenijih nogometaša ikad.
"Hrabrost i srce su abeceda nogometa. Bez želje, bez duše ne možete igrati", kaže Gattuso pričajući svoju priču za Vivo Azzurro.
Strast prema Milanu i ljubav prema reprezentaciji, anegdote o osvojenom Svjetskom prvenstvu, autoimunoj bolesti, Serie A: Gattuso priča o svemu.
"Morate pedalirati, morate trenirati, morate imati poštovanja i živjeti zdravim načinom života da biste išli 1000 na sat, jer istina je da se nogomet promijenio, brzine su se povećale, fizički kontakti su se povećali i morate biti spremni jer samo tehnika nije dovoljna."
Gattuso priznaje da nije samo nogomet taj koji je promijenio se, već i cijeli svijet ("prčkamo se po telefonima 24 sata dnevno, mora biti nešto drugačije i kod nas"), ali ponavlja da mu smetaju "ta djeca koja imaju talenta, a ne znaju ga izraziti, ne forsiraju se i zadovoljni su".
"Danas mi je najveća poteškoća natjerati ljude da shvate da morate poštovati posao koji je za 90 posto djece bio najljepša igra na svijetu, a onda postao posao. Ljubav prema sebi: smeta mi kad vidim talentiranu djecu koja se na prvu poteškoću spuste i ne forsiraju i ne pokušavaju napredovati. To me izluđuje".
Prisjeća se kad je s 12 godina otišao iz svoje Kalabrije, iz Schiavonee ("čim sam otišao od kuće, odmah sam rekao da se više neću vraćati: rekao sam mami i tati da ću, ako ne budem imao dobar nogomet, otići raditi u Njemačku") i kaže:
"Patio sam, da, ali svaki put sam zatvorio oči kad sam nosio dres reprezentacije i pjevala se himna. igrajući, prisjetio sam se cijelog djetinjstva. Zatim sam kao nogometaš osvojio Svjetsko prvenstvo 2006.
"Što znači biti svjetski prvak? Ne znam, znam samo da je s moje strane to bio san. Nikad nisam razmišljao o tome da želim osvojiti Svjetsko prvenstvo jer je to uvijek bilo nešto veće od mene."
Ima mjesta i za anegdotu uoči finala u Berlinu.
"Otišli smo pregledati teren, vidjeli smo Francusku kako trenira u kratkim rukavima na kiši: fizički su bili puno bolji od nas. Ali Buffon je počeo vikati: "Dečki, ne plaše nas: mogu biti veliki koliko hoće, ali sutra ćemo ih pojesti". Onda sam 20 sati u glavi razmišljao koliko su bili veliki i koliko je Zidane bio jak…"
Rekao je i kako se mora nositi s autoimunom bolešću. Miastenija ga muči već dugo vremena.
"Imam je već 15 godina. Tisuće i tisuće ljudi mi pišu za savjet, da znaju kako mogu imati tu energiju s tom bolešću… Borim se kortizonom. Četiri-pet godina sam se odricao nečega što sam volio, čaše vina. Kad dobiješ diplopiju kad vidiš duplo, nije lako, ali uvijek sam mislio da sam jači od bolesti, ne treba se stidjeti jer oni koji su loši ljudi i čine štetu trebaju se stidjeti."
POGLEDAJTE VIDEO: Fruk: 'Jako sam sretan nakon ovakve pobjede; Melnjak: 'Gorak je okus'
