Barcelona i Real Madrid ovu nedjelju na Nou Campu igraju najveći derbi španjolskog nogometa - prvi u posljednjih 11 godina bez dvojice igrača koji su obilježili ne samo španjolski, nego i svjetski nogomet u posljednjoj dekadi. Cristiano Ronaldo je preselio u Torino, dok je Leo Messi, najbolji strijelac i najbolji asistent u povijesti El Clasica, ozlijedio ruku u pobjedi nad Sevillom te ga neće biti na terenu.
Razumljivo, medijske pripovijesti uoči derbija gotovo u potpunosti su motivirane izostankom Messija i Ronalda. Uostalom, riječ je o dvojici igrača koji su u posljednjih 10 godina dominirali susretima Barcelone i Reala u tolikoj mjeri da se susret mogao svesti na osobni okršaj dvojice super-zvijezda, a ne borbu dva elitna kluba sa istančanim nogometnim filozofijama i igračima svjetske klase. Brojke su zastrašujuće.
Messi - neprikosnoven u El Clasicu
Messi je odigrao 38 El Clasica u kojima je postigao 26 pogodaka i tome dodao 12 asistencija. Ronaldo je u 30 utakmica postigao 18 pogodaka. Argentinac je sa Barcelonom pobjeđivao 17 puta, Portugalac osam. 44 pogodaka, 13 asistencija u 30 derbija u kojima su igrala obojica, jasno je da je najveća utakmica svjetskog klupskog nogometa u posljednjih 10 godina služila de facto kao osobni izlazak u ring dvojice najboljih nogometaša suvremene ere.
Pitanje koje se, posljedično, postavlja glasi, naravno - tko će popuniti rupe nastale izostankom ova dva diva? Jednostavan, iako možda pomalo prvoloptaški, odgovor glasi - nitko. Kada je krajem prošle sezone Andres Iniesta napustio Barcelonu, klub je bezrezervno rekao da nemaju namjeru zamijeniti ga novim pojačanjem - "Igrač poput Inieste je nezamjenjiv"; ista poruka je stigla iz Madrida nakon odlaska Ronalda. Govoriti o 'zamjeni' za Lea Messija, vjerojatno najboljeg igrača svih vremena, potpuno je bespredmetno.
Međutim, ukoliko ne možemo očekivati da će bilo koji pojedinac, koliko god talentiran, zamijeniti dva kolosa poput Ronalda i Messija, što možemo očekivati od ove dvije momčadi u nedjelju? koje su počele sezonu u neuvjerljivoj formi, ali koje su i dalje prepune igrača svjetske klase. I Barcelona i Madrid su momčadi koje su, čak i u odsustvu Messija i Ronalda, prepune elitnih igrača, a na klupama im, barem zasad, sjede dva minuciozna i talentirana trenera sa jasnim filozofijama i planom igre.
Barcelonina dva problema - vezni red i odsustvo Messija
Barcelona je u srijedu protiv Intera položila prvi pravi test u odsustvu svog kapetana, ali Ernesto Valverde, u svom uobičajenom racionalnom i staloženom tonu, nije se dao uljuljkati u osjećaj sigurnosti. "Moramo zaboraviti na današnju utakmicu. Ne vjerujem ovim situacijama", rekao je španjolski trener, aludirajući da će Barcu u nedjelju čekati izazov druge prirode. Prije svega, Messijevo neigranje stvara krucijalan problem kod Barcelone zbog jednostavnog razloga.
Valverdeov sustav tijek prošle i, u nešto manjem obujmu, ove sezone bazirao se oko maksimiziranja defanzivne stabilnosti i kontroliranja utakmica ne bi li se stvorila platforma da Messi svojom kvalitetom presudi utakmice. Drugim riječima, ukoliko maksimalno minimizirate rizik i mane svoje momčadi, ne preuzimate previše rizika, Messi, div koji sam odlučuje utakmice u nekoliko poteza, će vam više-manje konstantno donositi pobjede. Ne treba stoga čuditi da je Argentinac lani bio Barcelonin najbolji kreator, dodavač i strijelac - Valverdeova napadačka igra vrtila se gotovo isključivo oko pružanja platforme Messiju da plete svoju magiju. Uostalom, dva poraza koja su obilježila Barceloninu sezonu - debakl protiv Rome na Olimpicu u Ligi prvaka i poraz od Levantea koji im je oduzeo povijesnu neporaženu ligašku sezonu - dogodili se kada je Argentinac bio ili polu-spreman (Roma) ili kada nije uopće igrao (Levante).
Arthur - dio slagalice koji je nedostajao
Ove sezone je Valverde odlučio preuzimati nešto više rizika u pripremi utakmica, te je, nakon neuspjelog eksperimenta da od Phillipea Coutinha napravi osmicu, počeo na nekadašnjoj poziciji Andresa Inieste počeo koristiti Brazilca Arthura Mela. Arthur je po svom profilu nešto sličniji Xaviju nego Iniesti - kontrolor koji diktira tempo utakmice, pomaže pri održavanju posjeda, ali i ima mogućnost progresivnijeg dodavanja koje slama protivničke linije. Arthur je u posljednje četiri utakmice dominirao centralnim zonama i kontrolirao utakmice na način koji na Camp Nou nije viđen od Xavija - 91% točnih dodavanja protiv Tottenhama, 95% protiv Valencije, 97% protiv Seville i 95% protiv Intera.
Protiv Madrida, Brazilac će ponovo biti ključan. Sve je izglednije da će Valverde u Clasicu ponoviti napadački trojac koji je igrao protiv Intera - Coutinho, Suarez i Rafinha, a nitko od spomenutog trojca nema Messijev unikatan spoj kreacije i realizacije te će veći fokus na kontroli i kreaciji u veznom redu biti krucijalni, pogotovo u srazu sa Madridovim elitnim osmicama (koje su, doduše, van forme) - Kroosom i Modrićem.
Real Madrid i dvojba - dugoročni plan ili instant uspjeh
Što se tiće gostujuće momčadi, stvar je bitno drugačija. Ronalda nema od početka sezone, a sa Julenom Lopeteguijem Madrid po prvi puta od Beniteza ima sistemskog trenera sa jasnim metodama, planom igre i nogometnim identitetom. Međutim, rezultata trenutno nema, a pritisak na Španjolca postaje sve veći svakim danom - do te mjere da su španjolski mediji uvjereni da je nedjeljni Clasico posljednja Lopeteguijeva šansa da zadrži svoj posao. Madrid je u posljednjih šest susreta pobijedio samo jednom (protiv slabog Plzena u Ligi prvaka) te upisao čak četiri poraza. Međutim, na ovako malom uzorku je teško procijeniti je li riječ o rezultatskoj krizi koja ima više veze sa slabom realizacijom i manjkom sreće ili o tome da Lopeteguijev sustav jednostavno ne funkcionira kod igrača koji su navikli na improvizirani nogomet koji je više ovisio o momentima inspiracije pojedinaca, a manje na uigrani sustav igre.
Na papiru, Lopeteguijeva filozofija bi trebala biti gotovo pa perfektna za Madrid - koji u Kroosu i Modriću posjeduje dvojicu tehnički ponajboljih veznjaka na svijetu, te čitavu plejadu tehnički potkovanih all-around napadača (Asensio, Vazquez, Bale, Isco). I uistinu, Real stvara šanse posljednjoj trećini, ali je realizacija trenutno jednostavno nedovoljno dobra. U posljednjem prvenstvenom porazu od Levantea je Madrid tako imao čak 33 udarca, 13 u okvir i tri u gredu, a postigao je samo jedan pogodak. S druge strane, gosti iz Valencije su iz dva udarca u okvir postigli oba pogotka. U porazu od Alavesa (0-1), Madrid je opalio 13 puta, šest puta u okvir, a nije postigao niti jedan gol.
Posljednja šansa za Julena Lopeteguija
Takva realizacijska kriza ne može potrajati, ali pitanje koje se postavlja je - hoće li Lopetegui dobiti dovoljno vremena da popravi situaciju. Florentino Perez je notorno nestrpljiv sa trenerima, ali upitna je logika zapošljavanja trenera koji je poznat po dugoročnom planskom radu i onda otpuštanje istoga nakon prve krize.
Madrid je oduvijek bio klub koji je privilegirao rezultate i bio nestrpljiv sa trenerima sa planom, a izgleda da je Lopeteguiju, koji je zbog Reala izgubio šansu da vodi Španjolsku na Svjetskom prvenstvu, utakmica sa Barcelonom posljednja šansa da si kupi još vremena.
Protiv Barcelone kojoj fali srce i duša momčadi, nikada neće imati veću šansu da napravi upravo to.
