Pred kraj 2018. izgledalo je kao da će ovo biti još jedna frustrirajuća godina bez trofeja za Benficu. Ispali su u grupnoj fazi Lige prvaka, a sol na ranu bio je i posebno težak 5-1 poraz od Bayerna u toj fazi natjecanja. Ni u domaćem prvenstvu stvari nisu izgledale obećavajuće, nalazili su se na drugom mjestu u sjeni prošlogodišnjeg prvaka Porta. Odmah na početku ove godine, 3. siječnja, otkaz je dobio Rui Vitoria, nakon tri i pol sezone u klubu.
Čovjek kojem je povjerena klupa kluba bio je dotad nepoznati Bruno Lage koji je promoviran s pozicije trenera B momčadi. Mnogi su očekivali da će se njegov angažman pokazati kao privremeno rješenje dok se ne pronađe neko veće ime, ali Lage je razuvjerio one koji su sumnjali i ostvario sjajne rezultate s Benficom, uključujući i 10-0 pobjedu nad Nacionalom, najveću klupsku od 1964. godine.
Benfica je poznata po proizvodnji sjajnih mladih igrača. U zadnjih nekoliko godina njihov pogon dao je Edersona, Renata Sanchesa, Goncala Guedesa i Nelsona Semeda, a to su samo neka od imena koja su uspjeli promovirati i prodati u najbolje klubove. Ipak, mladić koji je sada u fokusu zove se Joao Felix. On se pokazao kao veliko iznenađenje nakon što ga je Lage uveo u prvu momčad i postavio na mjesto centralnog napadača. Stvorio je ubojito partnerstvo s Harisom Seferovićem koje mora zabrinuti svaku obranu. Felix se voli ubacivati između linija kako bi kvalitetnim dodavanjima iz prvog dodirao razigravao suigrače, a nije mu strano ni zabijanje pogodaka.
Na jednoj poziciji ipak nije sve idealno
Felix, naravno, to ne radi sam, Benfica ima kvalitetu u svakoj liniji. Mladi stoper Ruben Dias privlači imena poput Juventusa, a bivši Barcelonin lijevi bek, Alex Grimaldo u svakoj utakmici demonstrira klasu. U vezi glavnu riječ imaju Pizzi i Rafa Silva koji funkcioniraju kao kreativni veznjaci i u kombinaciji s napadačima rade ogromne probleme protivničkim obranama. Ne smijemo zaboraviti ni zvijezdu sezone, Jonasa, koji ne može naći mjesto u prvih 11 bez obzira što je za Benficu zabio preko 100 pogodaka.
Kad pobjeđujete uvjerljivo kao što to sada radi Benfica, teško je naći ozbiljne slabosti u momčadi. Ali jedna pozicija na kojoj imaju problema je svakako ona stoperska. Ruben Dias je mlad i još uvijek se razvija, a njegov iskusniji kolega iz obrane Jardel ne igra zbog ozljede pa je Lage morao pozvati Ferroa, mladića iz B momčadi da popuni rupu na toj poziciji. S obzirom na to da su relativno lako riješili Galatasaray u dvije utakmice, jedna stvar koje se Benfica svakako mora paziti je pristup utakmici. U Portugalu zabijaju kao na traci, ali u Europi se ne igra jednak nogomet, a ona je ipak za njih nedoaanjana bajka, bez trofeja su od davne 1962. godine.
Benfica igra izrazito direktan nogomet. S obzirom na to da se brojne ekipe u Portugalu protiv njih brane, nema razloga za to da polako grade napade iz zadnje linije. Umjesto toga, oni biraju duge lopte kako bi pronašli igrače koji na krilima osvajaju prostor, a u tim trenutcima se njihova 4-4-2 formacija pretvara u 4-2-4 jer oba krilna igrača dodaju napadačima kako bi dodavanjima i utrčavanjima u prostor nadigrali protivničku obranu i stvorili priliku za pogodak. Trenutno se nalaze u mrtvoj trci s Portom za naslov prvaka u Portugalu, a izgledno je i da će se s istim protivnikom susresti i u finalu Kupa. Bez obzira na to, Europa im je glavni cilj. Spremni su na sve da prekinu 56 godina dug niz od osam izgubljenih finala europskih natjecanja.
Za Net.hr piše Gareth Thomas, nogometni analitičar Ronnie Dog Media grupe.
