Legendarni nogometaš danas ima 67. godini i predsjednik je Crvene Zvezde, pa je iz kuta naših susjeda prokomenitrao utakmicu između Hrvatske i Srbije koja će u petak biti odigrana na Maksimiru.
"Čujte, uvijek se pravi neka atmosfera oko ovakvih utakmica. Mislim da će biti zanimljivo i da će na terenu sve proći dobro. Naravno da će biti malih provokacija s tribina, ali mislim da neće biti većih problema. Hrvatskoj reprezentaciji će možda biti teže zbog pritiska i, znate šta? Nije reprezentacija Srbije baš tako slaba kao što se ovih dana govori. Ima Srbija dobre igrače, i mislim da bi bilo dobro pobijedi ovdje, jer ne samo da bi vratila nadu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo zbog tri važna boda, nego bi i izbornik Mihajlović dobio jednu sigurnost u vođenju reprezentacije", rekao je Džajić i dodao kako planira doći na taj susret.
Prokomenitrao je i odluku da u Maksimiru ne bude navijača iz Srbije... "Po meni je to ono što nije dobro za nogomet, jer neće biti prave atmosfere. Međutim, svjestan sam da smo još uvijek u toj fazi i da je zbog mogućih nereda bolje ovako. Ipak, ne bih volio da ta situacija još drugo potraje".
Zašto Hrvatska ima kult reprezentacije, a Srbija ne... "Od momenta kad je Hrvatska bila treća na svijetu pod rukovodstvom Ćire Blaževiča je to tako. To je bio veliki uspjeh, oni su napravili jedan kult reprezentacije, igrali su dobro, imali su puno dobrih rezultata.... Makar, zadnjih godina je i Srbija bila na SP-u, a Hrvatska nije. To je nogomet. Činjenica je da je Hrvatska nekako stabilnija, ima dobru ekipu, odlične pojedince koji igraju velikim europskim klubovima... Je li to dovoljno da pobijede Srbiju - ne znam".
Zabrana seksa izbornika Siniše Mihajlovića prije utakmice... "On je to demanitrao. Što je istina o tome, ja ne znam. Treba živjeti jedan normalan život na koji su igrači navikli. Naravno, kad su utakmice u pitanju svaki igrač individualno mora znati što može, a što ne može. Odluku bih apsolutno prepustio igračima".
Zašto je odlučio otići u nogometnu mirovinu 1978. godine..." Ja jednostavno obožavam nogomet. I uvijek sam imao motiva za igru. A znate kad sam odučio prestati igrati? Ja sam važio za brzog igrača. I u jednoj utakmici s Hajdukom, prestigao me je Vedran Rožić, a on je važio za sporijeg igrača. I kad me je u jednoom duealu on prestigao, odlučio sam da je vrijeme da odem. Jednostavno, smatrao sam da je prošlo moje vrijeme i odlučio sam prestati igrati. To je bio moj kraj".
Osim po iznimnoj nogometnoj karijeri i karizmi poštenog čovjeka, Džajić je slavan i po jednoj od najpoznatijih uzrečica u bivšoj Jugoslaviji. To je ona 'bogat kao Džajić'.... "Ne znam iz kojih razloga je to baš tako ispalo. Ja sam dobro zarađivao u Zvezdi, ali... Znate kako, ja sam u 21. godini od Zvezde dobio kuću u vlasništvo. To je bila kuća sa pet soba, dvorištem, jako lijepa kuća, za to vrijeme, dakle 68. godine, bio sam jako zadovoljan. Drugi ljudi su imali jednosobne ili dvosobne stanove. O toj kući se pisalo danima. Pa sam imao ugovore sa Zvezdom... i onda je iz svih tih priča izašla i ta o mom bogatstvu. I dan danas kad prelazim granicu, pitaju me ljudi 'je'l važi to još uvijek'. A recimo, ja sam tada od dvije plaće u Zvezdi mogao da kupim BMW. To je takvo vrijeme bilo. Ali tada BMW nije bio toliko skup kao danas. Razlika je danas abnormalno velika u odnosu na zarade nogometaša nekad, ali ja ne žalim za ničim. Meni je bilo lijepo, ja sam lijepo živio, u svemu tome sam nalazio jednu mjeru. 'Nisam đavo da mi je malo', to je bila moja deviza".
Kao tehnički direktor Crvene Zvezde je 1991. godine osvojio naslov prvaka Europe, uspjeh koji će teško ponoviti bilo koji klub s ovih prostora... "Imali smo dobru priču tada. Radilo se planski. Dugo godina smo bili prvaci Jugoslavije, osvajali smo duple krune, i kad smo se zasitili toga, onda smo išli pokušat nešto u Europi. Počeli smo malo drugačije razmišljati. Kad sam došao na mjesto direktora, ljudi prije mene su razmišljali drugačije. 'Dovest ćemo nekog igrača iz Radničkog, Valjeva, iz manjih sredina i od njega nešto napraviti...'. Ja sam imao drugačiji plan. Dovodio sam najbolje igrače s prostora bivše Jugoslavije. A ja sam mogao procijeniti igrača. Uvijek smo za dobrog igrača nalazili novac, a na njima smo zarađivali mnogo više nego što smo ih plaćali. I ako za jednom stvari žalim u životu, to je samo što nisam bio prvak Europe kao igrač", zaključio je Džajić.
