Zagrebački Dinamo je u utorak navečer pogotkom Arijana Ademija pobijedio makedonskog prvaka Škupi 0:1 što je bilo dovoljno da iz ovog dvoboja prođe u slijedeći krug kvalifikacija za Ligu prvaka.
Kao što narodna poslovica kaže, poklonjenom se konju ne gleda u zube. Dinamu pobjeda nije poklonjena već su je Modri izborili no mnogo teže nego što je to bilo očekivano s obzirom na individualnu kvalitetu kadra koju ima. Naime, zagrebačka momčad je gotovo 20 puta skuplja od one koju je na raspolaganju imao Goce Sedloski te je razumljivo da su svi očekivali mnogo lakši posao za Dinamo no što je na posljetku to bio slučaj.
Prolasku se ne gleda u zube, ali..
Nakon remija u Zagrebu, pobjeda u Skopju je mogla biti uvjerljivija, ali da je makedonski prvak imao malo više sreće mogle su se karte i drugačije promiješati, a Dinamo ispasti već na prvoj prepreci. Moglo se dogoditi, ali nije i to je sreća za hrvatskog prvaka no prolazak dalje ne bi trebao pod tepih gurnuti nekoliko velikih problema koji karakteriziraju igru modre momčadi u ovom trenutku.
Neosporno je da Dinamo ove sezone ima širi i na papiru kvalitetniji kadar nego što je to bio slučaj prošle godine. Klub s Maksimira je odradio naizgled sjajan prijelazni rok tako što je doveo Boška Šutala, Josipa Drmića i Roberta Ljubičića. Po jedno veliko pojačanje u svakoj liniji.
Ipak, usprkos jakim imenima koja su pridružena moćnom kadru kojeg predvode Mislav Oršić, Luka Ivanušec, Arijan Ademi, Bruno Petković i Dominik Livaković, Dinamo izgleda raštimano i ključno je pitanje zašto je to tako.
Kraljevstvo za lijevog beka
Razlog, kao što to obično biva, nije samo jedan. Prvo i osnovno je to što ni u ovom prelaznom roku, kao ni u prijašnjih nekoliko, nije uspio pokrpati najtanju poziciju – onu na lijevom beku. Potrošio je klub s Maksimira posljednjih godina milijune dovodeći igrače na toj poziciji i ni s jednim se nije usrećio. Samo zadnjih nekoliko prijelaznih rokova su prodefilirali kroz Maksimir Leovac, Moubandje, Štefulj, Daničić, Čabraja, Bočkaj, krpao je tu poziciju i Bartol Franjić da bi nakon svih rotacija u najbitnijim utakmicama na početku sezone lijevog beka igrao – veznjak Robert Ljubičić.
Ljubičić je na beku završio silom prilika, jer je već u prvih 20 minuta utakmice protiv Lokomotive postalo jasno da je Bočkaj u potpunosti van forme. Ljubičić je protiv Hajduka i Lokse solidno pokrpao bok no u pojedinim segmentima je već tad bilo vidljivo da ne može biti dugoročno rješenje.
Ljubičića igra vuče u sredinu, a kada se nađe u zoni iz koje bi trebao uputiti opasan centaršut njegove lopte završavaju daleko od suigrača. Možda i veći problem su razotkrile utakmice protiv Škupija u kojima su na vidjelo izašle manjkavosti u branjenju prostora iza leđa te problemi koje mu na širokom prostoru stvaraju brzi igrači. No ponavljam, Ljubičić nije bek.
Ljubičić je izvrstan i vrlo koristan vezni igrač koji bi jednog dana trebao preuzeti dirigentsku palicu od kapetana Ademija te ga zaista ne bi trebalo žrtvovati na beku već bi Čačić i sportski sektor trebali naći igrača na toj poziciji koji može udovoljiti visokim Dinamovim ambicijama. Hoće li to biti 'oživljavanje' Bočkaja ili nova kupovina – to je na onima koji drže kasu.
Nitko ne zna prvih 11
Postoji još jedno rješenje koje nas pak dovodi i do drugog problema. Ako nemaš igrača koji može adekvatno pokriti neku poziciju, sakrij nedostatak sustavom i kompozicijom same momčadi.
Čačić kroz dosadašnji mandat koji uključuje sami kraj prošle i početak ove sezone nije uspio standardizirati momčad. Zapravo je dojam da nije ni pokušao.
U posljednjoj liniji je u četiri utakmice rotirao čak osam igrača s tim da je Ristovski igrao i beka i stopera. Izuzmemo li Superkup Dinamo je netaknute mreže ostao tek u Skopju, a Lokomotiva i Škupi u Zagrebu su dva puta tresli mrežu Livakovića, a čak je i nejaki Slaven Belupo našao put do gola. Modra obrana ne djeluje ni izbliza sigurno kao što je bila prošle sezone.
Čačić mora reagirati
Slična je situacija i u ostalim linijama. Čačić radi kompromise i pokušava zadovoljiti sve no na kraju nitko ne djeluje zadovoljan. U ranoj fazi sezone bivši je izbornik upotrijebio dvadesetak igrača no nije dobio kemiju među njima. Vezni red bez standardizacije ne može usvojiti automatizme, a napadačima se razbija ritam.
Dinamo individualnu kvalitetu ima, ali nema karakteristike uigrane momčadi i ako Čačić to ne riješi vrlo brzo pitanje je vremena kada će neka ozbiljnija ekipa u Europi to skupo naplatiti.