U posljednjoj utakmici 27. kola SuperSport HNL-a, Dinamo se iz Varaždina vratio s teško izborenim bodom. U trenucima kada je svaki priključak za napad na titulu ključan, jasno je da momčad ima ozbiljne probleme koje mora hitno riješiti. Analiziramo pet glavnih razloga zbog kojih Dinamo šepa i što je potrebno promijeniti kako bi se ponovno vratio na vrh hrvatskog nogometa.
- Cannavarova taktika – igra bez identiteta
Jedna od prvih promjena koju Dinamo mora napraviti odnosi se na pristup igri i angažman momčadi, koji su trenutno na nepostojećoj razini. Momčad koja u gotovo 100 minuta igre uspije uputiti tek jedan udarac u okvir varaždinskih vrata ne može se nadati ničemu osim mučenju do kraja sezone. Problem nije samo u samim napadačima, već u cjelokupnoj organizaciji igre koja ne funkcionira.
Cannavarova filozofija igre i način na koji momčad igra uopće nisu prikazani na djelu. U utakmicama protiv Lokomotive i Slaven Belupa vidjeli smo Dinamo koji je znao napadati i koji je konstantno prijetio protivničkim vratima, no u Varaždinu toga nije bilo. Veliki upitnik stoji nad time kako je Cannavaro analizirao protivnika jer se u situaciji kada je Dinamu imperativ pobjeda ne smije događati ovakva bezidejna gostovanja. Momčad koja kaska za vodećima jednostavno si ne smije dopustiti da izgleda kao da je zadovoljna remijem.
2. Nedostatak Petkovića – Dinamo bez lidera i ideje
Još od studenog prošle godine, najveća zvijezda “Plavih” Bruno Petković vuče ozljedu pubične kosti. Bivšem treneru Bjelici nije bio dostupan, a Cannavaro ga može koristiti samo povremeno. Njegova odsutnost jedan je od najvećih hendikepa za Dinamo, a to se na terenu itekako osjeti.
Koliko je nezamjenjiv pokazalo se i u Varaždinu – iznudio je jedanaesterac koji je sam realizirao, ali i dalje nije mogao sam riješiti utakmicu. Njegova pozicija centarfora i nogometna inteligencija ono su što ga izdvaja od ostalih napadača u momčadi, poput Kange i Kulenovića, koji jednostavno nemaju tu sposobnost kreiranja igre.
Petkovićeva uloga nadilazi samu igru – on je lider momčadi, igrač koji zna što znači igrati u Dinamu i koliko loš pristup može skupo koštati protiv bilo koje HNL momčadi. Njegova prisutnost na terenu nije samo tehnički, već i psihološki faktor – Dinamo bez njega djeluje izgubljeno i bez pravog autoriteta na terenu.
3. Pojačanja koja to nisu – propala transfer politika
Marko Pjaca, Raul Torrente, Niko Galešić, Lukas Kačavenda, Bartol Franjić, Nikola Čavlina, Wilfried Kanga, Samy Mmaee, Nathanael Mbuku, Juan Cordoba, Ivan Filipović, Jan Oliveiras… to su sva imena koja su dovedena pod palicom bivšeg sportskog direktora Marka Marića, a Dinamo je danas treći u ligi. Sasvim je jasno zašto Marić više nije na toj funkciji.
Mnogi od ovih igrača nisu opravdali očekivanja, a neki su već na izlaznim vratima kluba, iako nisu ni odigrali cijelu sezonu. Spominje se kako će Mmaee, Mbuku, Cordoba i Oliveiras napustiti klub, što otvara pitanje zašto su uopće dovođeni. Transfer politika Dinama u posljednje vrijeme ostavlja dojam da se radi o dovođenju igrača bez jasnog plana kako ih uklopiti u sustav igre.
Uprava kluba morat će ozbiljno razmisliti o vraćanju fokusa na Dinamovu omladinsku školu i mlađe uzraste, jer su u prošlosti upravo domaći igrači nosili momčad i donosili trofeje.
4. “Arrivederci, Fabio?” – Treći trener u sezoni, hoće li doći i četvrti?
Je li Cannavaro glavni krivac za ovakav Dinamo? Već treći trener u jednoj sezoni, a sve je izglednije da neće biti posljednji. To otvara ogromna pitanja o načinu na koji Dinamova uprava vodi klub.
Javnost je već složna kako je Jakirović otjeran prerano – jedna loša utakmica protiv Bayerna i “nedostatak sreće” protiv Hajduka nisu bili dovoljni razlozi za smjenu trenera. Nakon toga, Bjelica je dobio šansu, ali bez vlastitih priprema i mogućnosti slaganja momčadi po svojoj viziji sa nositeljima igre van stroja, nije imao realnu šansu za uspjeh.
Sada je red na Cannavara, a sve više se postavlja pitanje je li on pravi čovjek za najtrofejniji hrvatski klub. Rezultati to ne podupiru, igra je daleko ispod razine na kojoj bi trebala biti, a sama zamisao njegove taktike mnogima nije jasna.
Dinamo je već bio u sličnoj situaciji 2022. godine, kada je nakon Željka Kopića momčad preuzeo Ante Čačić. Tada je Hajduk bio na četiri boda zaostatka, a Čačić je odveo momčad do naslova. Danas, tri godine kasnije, Dinamo je u još težoj situaciji – devet kola prije kraja zaostaje pet bodova za Hajdukom. Može li slična promjena ponovno preporoditi momčad?
5. Je li sreća napustila Dinamo?
“Nismo imali sreće” – rečenica je koju igrači i treneri često koriste nakon neuspješnih utakmica, ali koliko u njoj ima istine? Dinamo je protiv Varaždina stvorio nekoliko poluprilika, ali sve su one završile na tribinama umjesto u mreži.
Reakcija Luke Stojkovića nakon promašenog zicera u drugom dijelu.
Stojković, Pjaca, Kanga – svi su bili nemoćni pred Zelenikom. No, sreća se u nogometu ne dobiva, već se zaslužuje. Da su Dinamovi topnici bili precizniji, rezultat bi bio drugačiji. Kad bi se popravila realizacija, automatski bi i igra bila bolja, a samim time i mentalitet momčadi.
Ovako ostaje samo ona druga uzrečica – “rekla-kazala”. Bez konkretnog poboljšanja u igri, Dinamo će teško zadržati korak u borbi za titulu.
POGLEDAJTE VIDEO: Dinamo stao iza 'projekta' Cannavaro: Evo što iz Maksimirske navode kao glavni problem
